|
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno oba sipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre, draga djeco i omladino. Islam je sazdan na čvrstim temeljima koji predstavljaju osnovu vjere. To su Allahovi farzovi putem kojih izražavamo svoju pokornost i zahvalnost Allahu Uzvišenom. Pored farzova postoje i sunneti koji nadopunjuju i daju dodatne smjernice za naš ovodunjalučki život. Obavljanje farzova je obaveza svakog onoga koji želi da živi islamskim načinom života. Iz ovog načina života koji je podređen Allahovj volji i traženju Allahovog zadovoljstva se razvija i posebna tradicija i običaji koji čine sastavni dio našeg života. S tim u vezi imamo islamsku i neislamsku tradicijujedni slijede ovu drugi onu tradiciju što nam nedvosmisleno govori koliku ulogu igra islam u nečijem životu. Kada pogledamo i razmotrimo islamski ummet u globalu vidjećemo da na mnogim mjestima ima odstupanja od islamske tradicije i da se slijede i oponašaju oni koji ne pripadaju islamu. Imamo mnogo primjera iz našeg svakodnevnog života gdje se ne slijede smjernice islama nego se slijede nečiji tuđi islamu strani običaji. Danas ćemo započeti govoriti o nemuslimanskim običajima u našem svakodnevnom životu, gdje ćemo prije svega iznijeti kakav je islamski običaj, a onda kakvo je naše činjenično stanje i kakva je naša praksa. Jedan od primjera gdje pojedini muslimani ne slijede islamske običaje jeste prilikom rođenja djeteta. Islamska tradicija i običaj kojoj nas je poučio naš Poslanik s.a.v.s., je da djetetu odmah nakon rođenja se prouči na desno uho ezan a na lijevo ikamet. Poslanik s.a.v.s., je rekao: "Kome se rodi dijete, pa mu na desno uho prouči ezan, a na lijevo ikamet, neće mu džini nauditi.” Da li je ovo naša praksa, da li smo našoj djeci proučili ezan i ikamet, jesu li prve riječi koje je naše dijete čulo bile: Allahu ekber.Allah je najveći. Zatim poslije rođenja djeteta naš islamski običaj koji datira od Poslanika s.a.v.s., jeste akika koja je u minulim vremenima skoro bila iščezla tako da je malo ko za to znao i malo ko je to prakticirao. Akika je pritvrđeni sunnet za djetetove staratelje koju su u mogućnosti, jer je Allahov Poslanik, a. s. rekao: "Za (život) svakog novorođenog djeteta zalog je njegova akika, koja se kolje sedmi dan po njegovu rođenju, kad mu se daje ime i brije (šiša) kosa" (hadis bilježe Ebu-Davud, Nesai i drugi). U hadisu se kaže da je svako dijete privezano za svoju akiku, što po mišljenju uleme znači da će djetetu kojem nije priređena akika biti onemogućeno da se zauzima za svoje roditelje, dok neki kažu da će to uticati na njegov odgoj (hadis bilježe autori “Sunena” i Ahmed, koji kaže da je hadis sahih). Za akiku važe propisi kurbana u pogledu starosne dobi, nepostojanja mahane i podjele, izuzev što pri klanju akike nije dozvoljeno udruživanje (jer goveče i deva mogu vrijediti kao kurban za sedam osoba, ukoliko su se one udružile). Akiku je najbolje obaviti sedmi dan po rođenju djeteta, ako se ne može onda 14, ili 21 ili kada čovjek bude u mogućnosti. Akika se sastoji od učenja ezana na desno uho i ikameta na lijevo ako to nije već ranije učinjeno, nadijevanje lijepog islamskog imena, klanja za muško dijete 2 kurbana, a za žensko 1 kurban, te brijanje ili šišanje glave dječaka ali ne i djevojčice te vaganje kosice i dijeljenje sadake na osnovu težine kose. Za tu priliku se pozove rodbina, komšije i prijatelji kako bi se zahvalili Allahu na nimetu života, te se počaste od onih kurbana koji su zaklati na ime akike. Pogledajmo našu neislamsku tradiciju. Često možemo vidjeti kako kada se dijete rodi niko i ne spominje ni ezana ni ikameta. Niko ne spominje niti se pita kada akiku da obavi. Niko ne kolje kurbane. Ne saziva se rodbina kako bi zahvalili Allahu na nimetu što im je darovao još jedan mladi život, što im je podario zdravog sina ili kćerku kao da im je to dijete roda donijela a ne Allah koji ga je stvorio, uobličio, lik i dušu mu dao, skladnim ga učinio, razum mu podario, bez ikakve tjelesne ili fizičke mahane ga stvorio. Taj dan bi trebao da bude dan zahvale Allahu, dan kada se pokoravamo, a ne dan kada se griješi. Neki umjesto akike ne kolju kurbane nego traže da imaju pečenje ili meze. Neki umjesto akike prave zabave, pijanke ili kako ih još sve ne nazivaju. Umjesto da se spominje Allah tu se sve drugo spomene. Umjesto da se druže sa halalom na takvim proslavama često bude i majka svih zala prisutna, a gdje ima alkohola tu ima i šejtana. Zatim jedan od nemuslimanskih običaja je vezan i za nadijevanje imena. Islam nam nalaže da našoj djeci nadijevamo lijepa imena sa lijepim značenjem, jer ćemo kako Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kaže biti dozivani na sudnjem danu po našim imenima i imenima naših očeva. Zamislimo kako je ružno kada vidimo npr. kako idu Muhammed i Fatima i vode kćerkicu Esmeraldu i sina Ronalda. I kod nadijevanja imena smo se podobro odmakli od naše lijepe islamske tradicije, neki se povode za slavnim ličnostima, glumcima i glumicama, pjevačima i pjevačicama, fudbalerima, ovim i onim, a ne povode se za slavnim ličnostima iz naše islamske historije smatrajući da su ta imena nazadna, staromodna i da ne odgovaraju vremenu u kojem mi živimo. Gdje će dijete da mi se zove Abdurrahman, ili Abdurrahim ili Salahuddin, ili Muaz ili Selman, ili Mustafa, ili Safija, ili Hatidža ili Rukija itd., tako neki rezonuju a da znaju za koga se vežu ova imena, da znaju njihova značenja, da imaju islamski ponos ne bi izmišljali kojekakva imena pa kada im se kaže da se njihovo ime ili ime njegovog djeteta ne nalazi ni u jednoj od knjiga sa islamskim imenima kažu: Ma hajde ba, to je ime međunarodno. Što znači da pripada svima i nije ničije. Najljepša imena su Abdullah (Allahov rob) i Abdurrahman, (rob Milostivog) na što ukazuje hadis koji prenosi Muslim.
Ispravno je nadijevati imena meleka, (Džebrail, Mikjail,
Israfil, Malik, Ridvan), imena poslanika, (Nuh, Musa, Isa, Muhammed,
Ibrahim, Sulejman) zatim ime Taha, Jasin...Dozvoljeno je nadijevanje više
imena od jednog. Npr. Muhammed Ali. Dozvoljeno je davanje lijepih nadimaka
kao što su nadimci ashaba, r. a., naprimjer Omer el-Faruk, Hamza Esedullah,
Halid Sejfullah itd..
Od pokuđenih imena Poslanik, s. a. v. s.,
zabranio je nadijevanje sljedecih imena: Jesar, (Kockar) Rebah, Nedžih i
Efleh zato što ona mogu dovesti do vrijeđanja (psovanja). Prenosi se od
Semre, r. a., da je Poslanik, s. a. v. s., rekao: "Ne nadijevajte dječaku
imena Jesar, ni Rebah, ni Nedžih niti Efleh..." Pokuđeno je nadijevati
ružna imena kao što su Zalim, (Nasilnik) Himar, (Magarac) Kulejb (Cukica)
itd. Ibn-Hazm kaže: "Postoji saglasnost o zabrani davanja imena kojima se
ukazuje na robovanje mimo Allahu, kao što su imena Abdul-Uzza, Abdu Hubel,
Abdu Omer..." Najčudnije je što i dan danas ima onih koji listaju knjige sa islamskim imenima i opet pored svega toga izaberu ime koje nigdje ne postoji ili unakaze lijepo islamske ime doodvajaući ili oduzimajući neko slovo tako da to ime gubi svoje lijepo značenje. Npr. umjesto Emir postane Edmir, umjesto Halida postane Alida… Ime dosta govori o čovjeku, govori o njemu ko je on, kojoj vjeri pripada, kojem narodu, čak i samo značenje određenog imena nam govori o njegovim krateristikama, zato gledajmo da našoj djeci nadijevamo lijepa islamska imena kojih se nećemo ni mi ni oni stidjeti ni na ovom ni na budućem svijetu. Molim Allaha da nam se smiluje, da nas uputi u propise naše vjere, da se čvrsto držimo tih propisa i da slijedimo našu islamsku tradiciju. Amin.
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre, draga djeco i omladino. Na prethodnoj hutbi smo počeli govoriti o nemuslimanskim običajima koje prakticiraju pojedini muslimani udaljavajući se time od čistih izvora naše vjere islama i svijetlih poruka našeg Poslanika neka je na njega mir i spas. U našoj lijepoj vjeri islamu niko ne može i ne smije govoriti da je nešto lijepo ili da je nešto pokuđeno ili haram raditi ako zato ne postoji dokaz iz Kurana ili Sunneta, međutim i pored toga u našu svakodnevnicu se uvuklo mnoštvo islamu stranih običaja koji mu ne pripadaju. Jedan od njih je kao što smo vidjeli prilikom rođenja djeteta i prilikom nadijevanja imena. Danas ćemo govoriti o još nekim nemuslimanskim običajima u našem svakodnevnom životu. Prvi od stvari o kojima bi trebali strogo da povedemo računa jeste islamski način sklapanja braka i život u okrilju islama. Naime islamska praksa je da se svaki brak kruniše vjenčanjem jer islam ne dozvoljava da se živi vanbračnim životom. Svaki onaj brak koji nije potvrđen ili od strane matičara koji je sproveo gradsko vjenčanje ili od strane imama koji je sproveo šeriatsko vjenčanje je po islamu nevažeći i djeca koja se rode u takvom braku se tretiraju kao kopilad. Islam traži od muslimana i muslimanki da vode računa o tome s kim će da prožive svoj život. Zato je potrebno prije samog sklapanja braka i prije izbora svog budućeg bračnog druga uzeti u obzir mjerila koja je islam odredio, a ne mjerila kojekavih serija, estradnih ličnosti, filmova ili romana. Naš Poslanik s.a.v.s., je rekao: «Ženu udaju 4 stvari: Njena ljepota, njen imetak, njeno porijeklo i njena vjera. A ti gledaj da uzmeš onu koja je vjernica i zadobićeš sa njom svaki hajr.» Pogledajmo današnju mladež, šta joj je mjerilo pri izboru bračnog druga, da li je vjera na prvom mjestu ili je to ljepota, ili se možda zažmiri na jedno a neki i na oba oka pa kažu: Ma nije bitno što nije lijep ili što nije lijepa važno je da ima para. Gdje su primjeri Džulejbibove supruge, djevojke koja je prihvatila da se uda za onoga kog je Poslanik s.a.v.s., predložio. Naime kada se Džulejbib požalio Poslaniku a.s., da se ni jedna djevojka neće da uda za njega Poslanik mu reče otiđi tom i tom čovjeku i reci da je Poslanik rekao da mi date vašu kćerku. Džulejbib je otišao i prenio im ono što mu je Poslanik rekao. Čovjek je ušao u kuću i počeo se dogovarati sa ženom. Džulejbib je bio izuzetno niskog rasta i bio je u potpunosti crn. Djevojka je čula šta je Džulejbib rekao, a čula je i kako se njeni roditelji protive toj udaji, pa je izašla pred njih i rekla: Ako je to Poslanik a.s., rekao onda ja tražim da me udate za Džulejbiba. Subhanallah koja odlučnost, koja pokornost Allahovu Poslaniku. Da li je slučaj naših sinova i kćeri ovakav? Da li se slušaju savjeti i preporuke roditelja? Da li se roditelji uopšte pitaju za dozvolu? Nikada nije bilo tako teško se hajirli udati ili oženiti kao što je to u današnje vrijeme. Nije hajr naći djevojku ili momka da su lijepi a da nemaju imana, da ne klanjaju, da ne poste itd. Nije hajr naći djevojku ili momka da su bogati a da ne znaju ni Kulhuvallah proučiti. Oni koji uzmu za mjerilo bogatstvo ono će proći, koji uzmu ljepotu ona će izblijediti, jedino što ostaje i od čega čovjek ima koristi i na ovom i na budućem svijetu jeste iman. Kuća koja odiše imanom odiše srećom, zadovoljstvom, ljubavlju i spokojom. Kuća u kojoj se uči Kur‘an sjaji stanovnicima nebesa kao što nama sjaje zvijezde na nebu. Neka iman bude polazna tačka kada se budemo ženili ili udavali ili kada budemo sinove ženili ili kćerke udavali. Slušam ponekad kako ljudi govore: Eto oženio sam sina, i fala Bogu mlada je muslimanka. Rekao bi čovjek: Elhamdulillah. Ali kakva je razlika između dotične mlade koja Allahu na sedždu ne pada i jedne nemuslimanke koja isto tako na sedždu ne pada. Razlika je u imenu i u tome što je jedna rođena u islamu kojeg ne prakticira a druga nije rođena u islamu niti ga prakticira. Još bih htio ukazati na jedan kardinalan propust prilikom sklapanja braka, a to je da se brak mora sklopiti kako u opštini pred matičarom tako i u džamiji pred imamom. Ako želimo Allahov blagoslov, ako želimo svoje živote podrediti propisima islama onda je za svaki mladi bračni par nužno i šerijatsko vjenčanje. Žalosno je konstatovati da naša omladina je između dvije krajnosti ili živi vanbračnim načinom života ili živi u braku koji nije sklopljen po šerijatu. A šta je u stvari šerijatski brak. To je brak kojeg Allah naređuje, brak kojeg je prakticirao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, brak kojim se zadobiva Allahov blagoslov. Ovaj brak se obavlja tako da mladenci koji žele stupiti u brak zakažu sa mjesnim imamom termin za šeriatsko vjenčanje koje se obavlja u prisustvu svjedoka. Ako su svjedoci muškarci onda je potrebno dva svjedoka ili dvije žene i jedan muškarac. Nakon učenja ašareta mledenci se upoznaju sa pravima i dužnostima koje brak nosi. Te se zatim imam obrati mladoj pitajući da li svjesno svojom voljom i bez ičije prisile ulazi u brak, nakon što se dobije potvrdan odgovor svjedoci potvrđuju da su jasno čuli odgovor. Isto pitanje se upućuje i mladoženji a svjedoci to potvrde. Kod islamskog načina sklapanja braka postoje dvije vrste mehrá. Prvi je mehri muadžel-vjenčani dar, kojeg je mladoženja dužan uručiti još prije stupanja u brak. Taj dar ne mora biti skup, niti velik. Tradicija nam govori da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, zbog neimaštine ashaba znao vjenčavati bračni par gdje je kao vjenčani dar bio željezni prsten ili čak samo ono što dotični zna iz Kur`ani Kerima napamet. Druga vrsta mehra je mehri muedžel-odgodni dar, koji se daju u slučaju da dođe do razvoda braka muževom krivicom. Suma mehri muedžela mora biti određena na dan vjenčanja što prisutni svjedoci usmeno i pismeno svojim potpisom potvrde. Nakon toga se prouči dova u kojoj se poželi da među mladencima vlada sloga i ljubav kao što je vladala između Adema a.s. i h. Have, kao između Muhammeda a.s., i h. Hatidže, kao između h. Alije i h. Fatime. Zamoli se Allaha da im podari čestit porod, hairli djecu, da njihov dom bude dom pravih muslimana i da im Allah podari berićet u svemu što imaju. Namjerno sam ovdje naveo način na koji se sklapa brak po šerijatu kako bi znali da to nije nikakav bauk, da to nije ništa komplikovano ni teško i kako bi našu djecu pripremili da svoje brakove ne započinju što neće sklopiti brak po islamskim propisima. Jedna od negativnih stvari koja se veže za sklapanje braka jeste način na koji se obilježava i proslavlja ovaj radosni momenat. Islam ne brani da se prilikom svadbi proveseli ali u skladu sa islamom. Međutim viđamo da se naša omladina ne vjenčava u džamiji pred imamom i da se na svadbama obavezno mora naći i alkohola kako bi se moglo nazdraviti. Je li to u duhu islama? Zar se ne može bez tog zla biti veseo, radostan i raspoložen? Može, ali samo onda kada shvatimo da cjelokupan naš život mora biti podređen Allahu i Njegovim propisima i da mora da činimo samo ono što Allaha raduje i čini ga zadovoljnim. Vezano za svadbe koje se obilježavaju na ovaj način i ako znamo da će na tim svadbama biti alkohola, pozivu na takvu svadbu nismo dužni da se odazovemo, jer Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da sjedimo za onim stolovima za kojima se konzumira alkohol. Čak iako se sjedne za drugi sto na kojem nema alkohola našim prisustvom odobravamo činjenje jednog od velikih grijeha a to je pijenje alkohola kojeg je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nazvao majka svih zala. Molim Allaha da nas učini od onih koji stalno traže Allahovo zadovoljstvo, koji žive po Allahovim propisima, koji se klone zabranjenih i sumnjivih stvari i koji će druge upućivati na dobro a sprečavati činjenje zla. Amin.
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre, draga djeco i omladino. U našem narodu se uobičajilo već generacijama praktikovati razne stvari koje su islamom zabranjene ili koje čak izvode iz islama. Tako mnogi neuki ljudi olahko gube iman iako sebe smatraju muslimanima. Drugi pak klanjaju obavezne namaze ali se upuštaju u stvari kojima pokvare svoj iman (vjerovanje). Ukazali smo na prethodne dvije hutbe o nekim od tih stvari gdje smo videjeli odstupanje od naše tradicije kao što je to slučaj prilikom rođenja djeteta, prilikom nadijevanja imena, prilikom sklapanja braka kao i načina obilježavanja te svečanosti. Danas ćemo spomenuti joše neke od tih stvari koje i pored jasnih islamskih načela sve više nalaze mjesta u našoj svakodnevnoj praksi, mada neki muslimani nisu ni svjesni da pojedina djela mogu izvesti iz imana. Od tih djela koja su kod nas rasprostranjena naveo bih sljedeće: Ogledanje u fildžan (šoljicu kahve), gledanje u dlan i proricanje sudbine, bacanje graha, pravljenje čarki (sihira) otvaranje zvijezde (kod nadri-hodže), obraćanje horoskopima, polaganje vijenaca i cvijeća na kabure, paljenje svijeće umrlima, podizanje skupih i nepotrebnih spomenika umrlima, ostavljanje vode na prozor (određeni broj dana nakon smrti bližnjega), imitiranje Bosanskih kršćana i pagana, ignorisanje Islamskih praksi i vjerovanja, ismijavanje Islamskih učenjaka i neslijeđenje Islamskih pravnih institucija. 1 - Ogledanje u fildžan je vrlo stara i rasprostranjena praksa među svim narodima Balkana a osobito među Bosanskim Muslimanima. Žalosno je to da i pored prisustva mnoštva učenih ljudi, imama, mnoštva knjiga i časopisa u skoro svakom većem selu ta praksa i dalje ostaje aktuelna i rasprostranjena. Neukost je važan faktor koji doprinosi konstantnoj dinamici ove opasne prakse. Naime ogledanje fildžana u okviru islamskog prava spada u praksu i vjerovanje krivovjerstva (širka). U vrijeme Vjerovjesnika Muhammeda s.a.v.s., među Arapima je bilo uobičajeno da gataju tj. proriču šta će se nekome desiti u budućnosti. Ta praksa se spominje u Kur`anu kao bacanje strelica ili proricanje: "O vjernici! vino (opojna sredstva) i kockanje i gatanje strelicama su odvratne stvari, šejtanovo djelo: pa se toga prođite da bi ste se spasili." (El~Maida: 90) U Sahihul-Buhari Prenosi Ibn Abbas r.a., sljedeće: "Kada je Vjerovjesnik ugledao slike u Ka'bi, on nije htio u nju ući dok ih Ashabi nisu izbrisali. Kada je ugledao (slike na kojima su navodno Ibrahim i Ismail `alejhimu selam bacali strelice proricanja), on je rekao, "Allah ih prokleo (tj. Kurejšije)! Tako mi Allaha, niti je Ibrahim a niti Ismail gatao strelicama." Kockanje: mejsir: literalno, metod ili sredstvo da se nešto lahko postigne, ubirati profit bez uložena truda za isti; te je tako kockanje. To je princip na osnovu kojeg je kockanje zabranjeno. Najraprostranjeniji oblik kockanja među Arapima je bio kockanje bacanjem strelica, na principu lota (lutrije): strelice su bile označene, i služile su istoj svrhi kao i moderni tiketi lota i ostalih lutrija. Označene strelice su se izvlačile iz torbe. Neke su bile prazne i onaj ko bi ih izvukao ne bi dobio ništa. Druge su bile obilježene određenim nagradama, malim ili velikim. Da li je osoba dobila malu ili veliku nagradu (udio), ili pak ništa, je potpuno ovisilo o sreći, osim ako neki nisu i varali pa je bilo naštimano da naivne osobe stalno gube. Princip na osnovu kojeg se kudi ovakva praksa je: da, čak i ako nema varanja, ti ne možeš dobiti ono što nisi na dozvoljen način zaradio, ali možeš izgubiti zarađeno na kušanju zakona vjerovatnoće. Bacanje kocki i klađenje na razne vidove sportova i druge stvari je validno uključeno u definiciju kockanja. Kako vidimo iz hadisa bacanje strelica se koristilo i kao vid proricanja budućih događaja. Vjerovjesnik je prokleo one krivovjerne Kurejšije koji su potvorili Ibrahima i Ismaila alejhimu selam da su proricali bacanjem strelica. Ogledanje u fildžan ima istu svrhu i cilj kao i ovo bacanje strelica a to je da se dokuči znanje o budućim povoljnim ili nepovoljnim događajima. Ovdje je neophodno naglasiti i danas sve češću praksu učešća u klađenjima preko brojnih sportskih kladionica, da je to striktno zabranjeno Islamom. Svaki vid gdje samo puka sreća igra ulogu da neko dobije ili izgubi je u islamu zabranjen. S druge strane, kvizovi u kojima se pokazuje znanje i pobjednicima se uručuju nagrade su dozvoljeni. 2 - Druga dosta uobičajena praksa među našim muslimanima je donekle vezana sa ovom prvom po pitanju svrhe ali je još opasnija od prve iz tog razloga što izvodi iz islama. Naime danas je u svijetu uopšteno dosta popularno ići šarlatanima koji ogledaju u tarot (karte) ili dlan. Čitanje dlana je jedan vid proricanja budućnosti isto kao i tarot a kod nas su to uglavnom radili lutajući cigani Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao o takvim ljudima: Sahih El-Buhari Hadis 4.508 Prenosi Ajša Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao, "Kad Meleki razgovaraju u sred oblaka o stvarima koje će se desiti na Zemlji, šejtani načuju koju riječ i prenesu je u uho proroka (gatara) kao kad neko nešto ulije u flašu, i k tome dodaju još stotinu svojih laži." El-Tirmizi Hadis 551 Prenio Ebu Hurejre
Danas je popularno posjećivati vidovnjake koji navodno vide i čuju duhove i koji imaju moć da ih otklone iz nečije kuće i slično. Ljudi idu tim vidovnjacima da se posavjetuju sa njima o karijeri, važnim odlukama i braku. Muslimanima je strogo zabranjeno da takvo što čine a ako povjeruju u njihove riječi onda su napustili Islam. Stoga vrlo je očigledno da je čitanje dlana od ciganki i drugih vidovnjaka apsolutni haram i onaj ko njima povjeruje je postao nevjernik. Allahu Milostivom se utječemo od takva vjerovanja i ponašanja. Allah nikome nije dao da zna gajb, neviđeno, čak ni Poslanici nisu to mogli znati osim onoliko koliko ih Allah pouči. Normalno je da čovjek želi unaprijed da zna šta će se sa njim desiti, da li će mu neki posao biti uspješan ili ne, da li da donese neku odluku, da se oženi određenom djevojkom, da upiše određenu školu itd. Za sve ove stvari Allah nam je propisao način i metod kako do tih stvari da dođemo legalnim i po islamu prihvatljivim principima. Poslanik je poučio svoje ashabe, a oni su to prenijeli cijelom ummetu da kada žele znati da li je neka stvar ili odluka dobra za njih da klanjaju dva rekjata Istihare namaza, te da Allaha zamole da im ukaže na ispravnu odluku. Ali izgleda da je našem bošnji i bošnjakinji lakše otići stotinjak kilometara daleko, namučiti se, i to sve debelo platiti nego uzeti abdest i u svojoj kući klanjati dva rekjata. Molim Allaha da nas uputi putevima spasa, koji vode Njegovom zadovoljstvu a da se klonimo svega onoga što nas odvodi od tih puteva. Amin.
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre, draga djeco i omladino. Na prethodnoj hutbi smo govorili o opasnosti proricanja sudbine putem čitanja crta na dlanu ili tzv. Hiromantija, kao što smo govorili o opasnosti odlaska vračaru kako bi nam predskazao budućnost. Jedan od načina koji je nažalost dosta rasprotranjen svuda u svijetu je gatanje iz šoljice ili findžana kahve. Danas ćemo govoriti o još nekim od tih neislamskih pojava u našem društvu. Jedan od načina proricanja sudbine kojim se koriste razni vračari i vračare jeste bacanje graha. Bacanje graha je takođe dosta aktuelna praksa među muslimanima širom svijeta. Neke neznalice čak pripisuju tu praksu hazreti Fatimi `alejha selam, plemenitoj kćerki Vjerovjesnika (sallallahu `alejhi ve sellem). Teško se njima i onima koji im povjeruju. Bacanje graha je isto kao i predislamsko bacanje kamenčiča koje i danas koriste neka primitivna plemena u Africi kao metod gatanja i proricanja budućnosti. To je potvrđeno i Vjerovjesnikovim hadisom kojeg prenosi Qabisah "Čuo sam Allahova Vjerovjesnika (sallallahu `alejhi ve sellem) kada je rekao: Gatanje od leta ptica i vjerovanje u zlu kob podpada pod proricanje. To se koristilo kao metod proricanja tako što su žene bacale kamenčiče (a Bosanke grah)."(Ebu-Davudov Sunen Hadis 3898)
4 - Vračanje i pravljenje magije (sihra). Pravljenje sihira je akcija koja automatski izvodi osobu van Islama. Vračanje je smrtni grijeh koji podrazumjeva kufr tj. nevjerovanje. Šejtani nemaju nikakva interesa da surađuju s sihribazom osim da istoga naprave idolopoklonikom kao i one koji mu vjeruju. Allah dželle šanuhu je obećao u Kur`anu da vračari neće uspjeti ni na ovom a ni na drugom svijetu. Kod nas se često čuje kako narod ide kod kojekavih hodža da im zapišu da rastave muža i ženu, da naprave da neko nekog zamrzi itd. To nisu hodže, nego su to nadrihodže koji tim djeima kaljaju časnu titulu koju je nosio i sam Poslanik s.a.v.s., a to je titula imama. Onaj ko tome udovoljava je napustio Islam i onaj koji traži da mu se takva usluga učini je takođe napustio Islam jer i jedan i drugi žele zlo drugima a još traže pomoć od šejtana što je najgori vid pripisivanja Allahu suparnika (širk). Allah nas Milostivi sačuvao takvih pomisli a kamoli da ih u djelo sprovedemo. Šejtan je vrlo lukav u svom nastupanju. On prvo navede insana da ne voli drugu osobu pa da je onda zamrzi pa da joj onda zlo poželi pa da na kraju tu zlu zamisao u djelo sprovodi. Muslimanima je obligatno (farz) da nauče kako šejtan donosi zle misli i koje trikove koristi da navede ljude krivim putem. Stoga je neophodno svakome da nauči da je šejtan dušmanin koji nikad ne spava i nikad se ne odmara i stalno neku smutnju sprovodi bili je mi svjesni ili ne. Svaku negativnu misao moramo odmah blokirati i dovom prema Allahu i zikrom zamjeniti. Osoba koja ne troši vrijeme u mislima o Allahu i nečemu pozitivnom će zasigurno biti pod manjim ili većim uticajem šejtanskih negativnih misli (došaptavanja). Uznemireno i nezadovoljno srce je simptom šejtanskog uticaja na osobu a Allah Milostivi nam nudi izlaz kada kaže u Kur'anu, "Oni koji vjeruju i čija srca se u Allahovom sjećanju smiruju. Usitinu u sjećanju na Allaha srca nalaze smirenost (zadovoljstvo)! (Er-Rad: 28)
Stanje netrpeljivosti i mržnje je vrlo opasno duhovno stanje koje je zapravo prethodilo Iblisovoj pobuni protiv Allahove komande. Naime iskustvo je pokazalo da je čovjek vrlo osoran i nepokoran kada mu je srce ispunjeno mržnjom i zavišću. Te dvije negativne osobine su oprečne osjećajima ljubavi i naklonosti. Ako osoba duže vrijeme provede u mržnji i zavisti vrlo je vjerovatno da će na kraju prioniti i da realizuje osvetu ili uništenje objekta svoje negativnosti. Žalosno je to da se takve stvari među muslimanima uglavnom dešavaju u krugu uske rodbine gdje se neuke svekrve ne trpe sa snahama ili punice sa zetovima. Tako onda vrzino kolo pođe hvatati jedno po jedno dok šejtan ne trijumfuje njihovim međusobnim pravljenjem čarki i smicalica. A da su se pri nastupu te netrpeljivosti okrenuli Allahu Milostivom za pomoć on bi im pomogao i šejtanske smutnje ih oslobodio. Kaže Allah Uzvišeni: "Da su samo, kada ih je od nas stigla
muka, postali ponizni (smekšali se)! Ali (ne) njihova srca su otvrdnula i
šejtan ih je zaveo tako da su sva svoja djela dobrim vidjeli!"
(El~Enam: 43) "Zar onaj čije je srce Allah proširio i otvorio prema Islamu pa je dobio prosvijetljenje od Allaha nije bolji od onoga čije srce je otvrdlo? Teško se onima čija srca su otvrdnula prema sjećanju na Allaha! Oni su u otvorenoj zabludi!" Poslanik s.a.v.s., je navodeći sedam velikih grijeha naveo i sihr. Onaj koji pravi sihr da bi mu šejtani i džini bili pokorni mora da počini djelo kufra kao npr. da klanja u WC-u, da gazi po hljebu, da se klanja šejtanu itd. U opasnosti je i onaj koji odlazi sihirbazima i traži od njih usluge kojima se želi rastaviti muž od žene, ubacivanje mržnje među braćom, sestrama, rodbinom i prijateljima, tako da i onaj koji traži pravljenje sihra izlazi iz islama. Hazreti Omer koji je dobro znao koliku štetu mogu prouzrokavati sihirbazi je naredio svim svojim namjesnicima da gdje god nađu bilo kojeg sihirbaza ili sihirbazicu da ih ubiju. Allah nam je dao Kur´an i u njemu lijek, zato učimo Kur´an i liječimo se Kur´anom, a ne putem sihira i šejtana. Molim Allaha da nas sačuva od prokletog šejtana i njegovih spletki. Da nas sačuva od zla smutljivaca i zavidnika, da nas poštedi urokljivih očiju, sihra i sihirbaza. Amin.
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre, draga djeco i omladino. Danas nastavljamo govoriti o temi koja govori o nemuslimanskim običajima koje nalazimo u svakodnevnoj praksi kod određenog broja muslimana. Govorili smo o različitim načinima putem kojih ljudi pokušavaju saznati šta ih čeka u budućnosti, koje korake da poduzmu, šta da učine itd. Vidjeli smo da se neki koriste gatanjem i proricanjem sudbine putem čitanja crta dlana, neki putem bacanja graha, neki putem gatanja iz šoljice, neki odlaze gatarima i sihirbazima zaboravljaući da sve navedene radnje izvode čovjeka iz dini imana, i da takav ako se prije snrti ne pokaje umire kao nevjernik, da nas Allah toga sačuva i sakloni. Od stvari koje prakticiraju uglavnom neuki i slabo obrazovani muslimani, a može se naći da i oni koji su izuzetno pobožni odlaze raznim šarlatanima koji su se predstavljali kao hodže a otvarali su ljudima zvijezdu, tj. horoskop, da im proreknu šta ih čeka u životu itd. Prvo onaj ko jeste istinski hodža tj. imam neće takvu praksu nikada otpočeti nego je spriječavati i narod o opasnosti iste obavještavati. Sama riječ imam znači onaj koji je ispred koji vodi. Imam mora biti vodič u dobru a ne vodič ka zlu. Nejse ljudi bi često tako išli kod tih takozvanih hodža koji bi im otvorili kitab. Obično je to bio horoskop na arapskom kojeg su te "hodže" tretirale kao nešto sveto i nadnaravno da bi ljudi često govorili o tim "kitabima" s takvim strahopoštovanjem kao da su neuzubillah Allahova Objava. Ljudi bi onda dobili neke opće karakteristike koje se nalaze kod svih onih koji su rođeni u određenom dobu godine itd., te bi onda, kada im taj “hodža” nešto pogodi, rekli, "Ahh, jesi li čuo šta kaže, kako je on to znao o meni, jesam li ti rekao(la) da je on dobar (jak) hodža." To se zove eksploatisanje neukih od strane lukavih. Jedni drugima propast donose i još misle da su nešto dobro učinili. Stoga ići takvom "hodži" koji ogleda u zvijezde i kitabe da ti rekne šta ti je bilo i šta će ti biti je ravno odlasku vidovnjaku (kahinu) bilo koje druge vjere. Pošto danas nema halife mi ne možemo takve ljude pravno osuditi ili kazniti ali apsolutno moramo od njih daleko bježati. Nasuprot ovima šarlatanima postoje istinske hodže koji poznaju liječenje od mentalnih i fizičkih bolesti i koji koriste Kurani Kerim, dove Allahovog Poslanika s.a.v.s., te islamsku literturu i znanje da otklone ono što ovi pređašnji za pare skuju. Oni ne proriču nikome budućnost i ako nešto i reknu što bi tome moglo sugerirati posigurno je od meleka a ne od šejtana jer Allah Milostivi svoje iskrene robove nadahnjuje istinom a šejtani svoje robove nadahnjuju neistinom. Naime dobro znamo da kako god postoji zdravlje da postoji i bolest i da smo dužni u slučaju bolesti da se liječimo. Što se tiče fizičkih bolesti znamo kome treba ići, međutim šta onda učiniti kada savremena medicina digne ruke, kada prizna svoju nemoć, kada svi nalazi pokazuju sasvim normalne vrijednosti, ali bol je i dalje tu, pogotovo kada se radi o psihičkim oboljenjima, šta onda učiniti, kome se obratiti za lijek??? Ovaj momenat upravo vrebaju trgovci ljudskih duša koji im otvaraju zvijezde, pišu hamajlije i zapise i sve to debelo naplaćuju iako dotična osoba nema nikakve koristi. Gdje je onda lijek? Lijek je kod Allaha Uzvišenog. Od Njega prvo treba moliti izlječenje. Njemu se prvom treba obratiti, zatim otići onima koji liječe Kurani Kerimom, koji upućuju da svako mora samog sebe štiti učenjem dnevnih zikrova, namazom i abdestom. Koji pojašnjavaju da bolesti koje dolaze od duhovnog svijeta, džina i šejtana su produkt udaljenosti od Allaha i da ništa bez Allahove moći i dozvole ne može da bude. Za liječenje Kuranom je dozvoljeno uzeti nadoknadu kao što su to učinili ashabi a Poslanik im je to odbrio, međutim ne treba pretjerivati kako ne bi onemugućili one koji traže pomoć da je ne mogu dobiti. U današnje vrijeme je vrlo popularno čitati horoskope u novinama ili opsežnijim knjigama. Vjerovati u astrološka predskazivanja je takođe akt koji izvodi iz vjere i praksa kojom se nište dobra djela kao što vatra ništi suha drva. Stoga Muslimanima nije dozvoljeno da čitaju horoskope a ako im povjeruju onda su napustili Islam. Vjerovati da sazviježđa ili druga nebeska tijela imaju o Allahu neki neovisni efekt na ljudsku sudbinu je idolatrija i sujevjerje. To potvrđuje i slijedeći Vjerovjesnikov hadis: El-Muwatta Hadis 13.4 O očekivanju i vjerovanju da Zvijezde donose kišu Zejd ibn Halid el-Džuhani je rekao, "Allahov Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem), je klanjao sa nama sabah namaz na Hudejbiji nakon što je te noći kišilo. Kada je završio namaz obratio se ljudima i rekao, 'Znate li šta je vaš Gospodar rekao?' Oni rekoše, 'Allah i Njegov Vjerovjesnik najbolje znaju.' On je rekao, 'Neki moji robovi su otpočeli ovo jutro vjerujući u Mene, a drugi su ga otpočeli pobijajući Me. Što se tiče onih koji kažu, 'Kiša nam je pala kao velika Allahova blagodat i milost,' oni su povjerovali u Mene a zanijekali zvijezde. Ali što se tiče onih koji kažu, 'Kiša nam je pala od te i te zvijezde, oni su Me zanijekali i povjerovali u zvijezde.' " Kao što vidimo sva moć i odluka pripada samo Allahu Veličanstvenom i mi moramo vjerovati da samo Allah može staviti efekt u neku stvar da bi ona vršila neku akciju ili reakciju. Ništa osim Allaha Veličanstvenog ne može opstojati samo po sebi pa kako će onda išta mimo Allaha neki efekt proizvesti. Allah Mudri i Milostivi ovim upozorenjem preko svog Vjerovjesnika je htio da iz srca ranih Muslimana odstrani sujevjerje i nepotpuno razumjevanje funkcionisanja stvorenog svijeta koje je bilo uzrokom mnogih pred-Islamskih sujevjerja i neispravnih vjerovanja. Svako neispravno vjerovanje donosi negativnu posljedicu svome nosiocu i spriječava ga da ispravno spozna Allaha kao Apsolutnog Vladara i Upravljača nad svime. Allah Milostivi je stvorio ljude da ga ispravno obožavaju a to će biti nemoguće postići ako im vjerovanje ne bude potpuno ispravno. Stoga se u mnogim ajetima i hadisima opominje na stvari koje same po sebi ne izvode iz Islama ali postepeno mogu odvesti čovjeka van Islama. Šejtan je ekspert u oblasti intelektualne analogije i on je najefikasniji u naporu protiv ljudi putem vesvese, tj. zavodničkom nanošenju iskrivljenih misli i poimanja istine kao i stvarnih činjenica. Neka nas Allah Milostivi sačuva neispravna vjerovanja i rezonovanja jer samo je On Zaštitnik vjernika. Amin! Vjerovanje u horoskope je raširena pojava kako među muslimanima još više među nemuslimanima. Prema podacima iz 1982 godine koje je sprovelo francusko Ministartstvo za industriju i istraživanje kaže se da 16 % Francuza vjeruje u vradžbine, a shodno novinskim istraživanjima 60 % redovno čita horoskop. U Francuskoj prema službenim podacima ima 40 000 vračara i astrologa, a većina njih su žene. Statistike u Njemačkoj su pokazale da 25 % Nijemaca vjeruje u vradžbine, a prema zvaničnim podacima ima oko 80 000 kojekakvih gatara i astrologa. I kod nas u Bosni kao i u islamskom svijetu ima mnogih onih koji se predstavljaju kao liječnici ljudskih duša koji u svemu tome vide samo jedan lahak način da dođu da zarade koristeći tuđu muku i neznanje. Dužni smo opmenuti našu braću i sestre na opasnost ovakvih djela kako ne bi svoj iman dovodili u pitanje. Molim Allaha Uzvišenog da nas sačuva od svake brige i tuge, od nemoći i ljenosti, od škrtosti i kukavičluka i od zla zavidnika i onih koji zlo rade. Amin.
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i sestre, draga djeco i omladino. Govoreći o temi islamskih i neislamskih običaja vidjeli smo da počesto u našoj praksi ima i običaja koji ne pripadaju islamu nego su preuzeti od nemuslimana i okoline u kojoj se živi. Možda najveće skretanje sa svijetle staze islama se ispoljava prilikom preseljenja na ahiret i djela koja su vezana za smrt, dženazu, ukopavanje kao i razni običaji koji nisu bili poznati niti u vrijeme Poslanika a.s., niti u vrijeme ashaba, a niti u vrijeme naših dobrih bošnjaka. Nažalost viđamo u našoj svakodnevnici naš narod kako u Bosni, Sandžaku, Kosovu, Makedoniji pa tako i u dijaspori kako sve više pokušava da imitira nemuslimane i njihove običaje. Sve se češće vide muslimanske dženaze sa vjencima i raznoraznim buketima cvijeća u povorci koju često nose oni koji i nisu muslimani ili otkrivene djevojke u crnini i Šeriatom zabranjenoj ženskoj odjeći. Tako naše džematlije umjesto da se skrušena srca usredsrede na smrt svoga brata ili sestre u vjeri i malo sami sebe na vlastitu smrt podsjete oni se unezvjereno na takve žene i djevojke pred sobom ibrete. Nekako se gleda hatur svakom obijesniku i nevjerniku a Allahov dželle šanuhu ponajmanje. Ljudima treba konstantno ponavljati šta je od islama a šta mu ne pripada. Nošenje cvijeća i vijenaca prilikom dženaza nije naš običaj i taj običaj bi trebali dokinuti pogotovo u čistim muslimanskim sredinama. Mnogi nisu ni svjesni opasnosti ovakvih rekli bi malih i beznačajnih običaja, međutim sve to postepeno vodi ka odvajanju od svog identiteta te zbližavanju i uzimanju za prisne prijatelje onih koji to ne mogu biti. Druženje i zbližavanje s nemuslimanima se pokazalo krajnje negativno na neuke Bosanske muslimane koji su svojim urođenim merhametom svakog vuka kao jagnje gladili. (Podsjetimo se na Srebrenicu i slična stradanja). Allah dželle šanuhu nam nije zabranio da im pomognemo ako su muhtač našoj pomoći ali nam je zabranio da ih volimo i u svoje srce i kuće upustimo. Koliko je samo muslimanki za nemuslimane otišlo radi našeg "brastva i jedinstva"!? Koliko je brakova rastureno i siročadi ocviljeno da bi se šejtanska ideologija marksizma i demokratizma sprovela!? Ehh babo ili nano, šta ćete Allahu reći kad vas bude upitao što ste kćer za nemuslimana udali. Kako ćeš objasniti da ti se sin nakon studija nemuslimankom oženio pa prihvatio njene običaje kulturu pa čak i vjeru.!? Biće mnogo pitanja a tako malo zadovoljavajućih odgovora.....Teško se nama koliko smo nemarni prema onome što svaki dan iščekujemo.
Paljenje svijeće kao ibadetskog djela je nemuslimanski običaj koji je naročito svojstven kršćanima. Podjeliti hranu ili pare siromašnim Muslimanima je sadaka i to se prima za dušu umrlog ali paliti svijeće je nemuslimanski običaj i kao takav se treba obavezno ukinuti. Učiti Kur`an ili obaviti bilo koji drugi ibadet za umrlog je dozvoljeno. Sevapi od učenja Kurani Kerima stižu do rahmetlije i najbolje je da svako sobom uči ono što zna te da sevape od tog učenja pokloni svojim rahmetlijama. Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao: El-Tirmizi Hadis 4649 Prenio Abdullah ibn Amr ibn el-'As Allahov
Vjerovjesnik (sallallahu `alejhi ve sellem) je rekao, "Ne pripada nama
onaj ko imitira druge vjere (narode). Nemojte imitirati Židove ili Kršćane,
jer Židovi se pozdravljaju išaretom prstima a Kršćani išaretom dlanovima."
Stoga je ulema rekla da nije dozvoljeno muslimanima da imitiraju Židove i
Kršćane po pitanjima vjere i vjerskih običaja. Ukopavanje i obilježavanje
smrti muslimana kako posmrtnim obredima i kasnije nadgrobnim spomenicima
ne smije biti kao ona od nemuslimana. "I ne recite o onima koji su poginuli na Allahovom putu: "Oni su mrtvi." Nikako, oni su živi iako vi to ne vidite. (Bekara: 154) Prenosi se od Masruqa koji je rekao: Mi smo pitali Abdullaha o Qur'anskom ajetu: "I ne mislite o onima koji su poginuli na Allahovom putu da su mrtvi. Nikako, oni su živi, uživajući blagodati u blizini svoga Gospodara....". I on nam je rekao: Mi smo pitali Vjerovjesnika (sallallahu `alejhi ve sellem) o značenju ovog ajeta i on nam je rekao: Duše šehida žive u tijelima zelenih ptica koje imaju gnijezda u lusterima koji vise sa Allahova trona (arša). Oni jedu džennetsko voće gdje god žele i onda se smire u tim gnijezdima ispoda Prijestolja. Jednom ih je Gospodar pogledao i upitao: Da li išta želite? Oni su rekli: Šta više možemo željeti? Hranimo se džennetskim voćem gdje god želimo. Njihov Gospodar ih je tri puta upitao da li im išta duša želi. Kada su uvidjeli da će opet biti pitani, oni su rekli: O Gospodaru, mi bi voljeli kad bi ti htio da naše duše opet vratiš u naša tijela tako da opet možemo poginuti za Tvoje zadovoljstvo. Kada je Allah učinio sigurnim da su oni potpuno sretni i zadovoljni On ih je onda ostavio da uživaju neizmjerne blagodati na nebu." (Sahih Muslim Hadis, 4651) Molim Allaha da nas uputi ka istini i da samo istinu slijedimo a da nas sačuva od novotarija u vjeri i svega onoga što se kosi sa dini islamom. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||
