|
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je učinio svojim robovima, koji nam je ukazao na pravi put i koji nas izvodi iz tame na svjetlo. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo u imanu i islamu, cijenjene džematlije. Svaki musliman treba težiti ka višim ciljevima i ne zadovoljavati se tako olahko onim što je postigao. Jedan vjernik ne bi nikada smio zaboraviti da će se jednog dana rastati sa ovim svijetom, da su ovozemaljski ukrasi i ljepote prolazne, i da šta god i koliko god ostvari od dunjaluka da će to sve iza njega ostati. Zbog toga muslimani ne bi trebali posvećivati previše pažnje ovome svijetu i dunjalučkim uživanjima ako znaju i ako su uvjereni da ih čeka drugi, vječni, trajniji i ljepši život na Ahiretu. Allah Uzvišeni kaže: وَالْآخِرَةُ خَيْرٌ وَأَبْقَىٰ “A Ahiret je bolji za vas i vječan je.”(Suretul-Eala, 17) A da li je to doista tako? Je li doprlo do naših srca i do naših razuma, a ne samo do ušiju da je doista Džennet ljepši od svega onoga što mi znamo? Zašto viđamo ljude koji se tako grčevito bore da ostvare svako moguće uživanje, lagodnost i ugođaj ovoga svijeta i ne zadovoljavaju se osim onim što je najbolje, dok sa druge strane uopšte ne mare šta će sa njima biti na Ahiretu? Razlog zbog čega neko više teži ka Dunjaluku a neko više ka Ahiretu leži upravo u imanu u budući svijet, u imanu u Džennet i njegove ljepote. Zatim tu su i razne prepreke koje nas sprečavaju da težimo više za onim što je kod Allaha a manje ka onome što je kod ljudi.
Rekli smo da vjernici treba uvijek da teže ka višem, ljepšem i boljem, da teže ka većim stepenima u Džennetu. Ne smijemo se zadovoljavati sa nekim šatorom ili kućicom u Džennetu, nego moramo naš cilj visoko postaviti. Allah nam je svima dao tu mogućnost da se borimo, trudimo i radimo kako bi zaslužili Allahove najvrednije nagrade. Kada Allah govori o stanovnicima Dženneta On ih opisuje sa sljedećim riječima: إِنَّ الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ كَانَتْ لَهُمْ جَنَّاتُ الْفِرْدَوْسِ نُزُلًا خَالِدِينَ فِيهَا لَا يَبْغُونَ عَنْهَا حِوَلًا “Oni koji vjeruju i dobra djela čine njima će Džennetske bašče (Firdevs) date biti u kojima će zauvijek ostati, vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene. (El-Kehf, 107-108) A naš Poslanik s.a.v.s., je rekao: “Kada od Allaha tražite Džennet molite za najveći stepen, molite za Firdevs”. (Buhari) Doista smo mi ljudi čudni. Kada je u pitanju ovaj dunjaluk i njegove ljepote često se ne zadovoljavamo osim onim što je najbolje. Tako kada čovjek kupuje auto gleda da kupi najbolji model, najudobniji, najfunkcionalniji. Ili ako gradi kuću nastoji da u nju uloži najbolji materijal, da dovede najbolje majstore, da u kući ima najudobniji namještaj, najnovije tehničke aparate i uređaje i tako bi mogli do unedogled. Ali pogledajmo sa druge strane kako se ljudi olahko zadovoljavaju kada je u pitanju ahiret. Tako ima onih koji kažu: Da mi je ući u Džennet pa makar negdje u ćošku sjedio. Ili drugi kaže: Makar da imam jednu malu kolibu bio bih zadovoljan. Subhanallah, koje li razlike. Dunjaluk je prolazan i želiš od njega najbolje, a Ahiret je vječan i zadovoljio bi se i sa minimalnom nagradom. Braćo draga, Džennet je upravo radi nas stvoren. Nama je data mogućnost da uživamo u njegovim najljepšim dijelovima, zato ne zadovoljavajmo se sa našim djelima, nego uvijek težimo ka višem, ka ljepšem, ka uzvišenijim stepenima u Dženetu. Molim Allaha kada nas bude uvodio u Džennet da to bude Džennetul-firdevs. Neka nam uzor u tome budu naši dobri prethodnici od ashaba, tabiina i drugih Allahu pokornih robova, koji su čitave svoje živote provodili u pokornosti Allahu, kojima je čak i sam Allahov Poslanik a.s. obećao Dženet, ali koji nisu posustajali sve do kraja svog života. Zamislite da nama neko obeća Džennet kakvi bi mi bili? Da li bi se još više trudili ili bi rekli ne treba više da se trudim meni je obećan Džennet. Ashabi, braćo draga, vallahi nisu bili takvi. Njima iako je obećan Džennet oni su nakon tog obećanja još više radili bojeći se da im ne izmakne ta predivna nagrada, bojeći se da ne učine nešto što će ih spriječiti od ulaska u Džennet. Kada je u pitanju dijeljenje na Allahovom putu niko ih nije mogao u tome preteći. Muslimanska vojska se sprema za pohod na Tebuk, Poslanik s.a.v.s., traži od ashaba da pomognu ovu vojsku. Dolazi Osmah ibn Affan i poklanja pola svoje imovine, a Ebu Bekr cijeli svoj imetak. Kada je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upitao Ebu Bekra da li je šta ostavio svojoj porodici, Essiddik je rekao: "Ostavio sam im Allaha i njegova Poslanika!" Nasmiješio se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kad je Abdurrahman, radijallahu anhu, donio bogatstvo vrijedno nekoliko hiljada dinara. Resulullahova sreća bila je još veća kad je vidio Abdurrahmana kako kao imam predvodi borce koji su klanjali namaz prilikom pohoda na ratište. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je u posljednjem djelu namaza prišao klanjačima i s njima do kraja klanjao namaz. Do tada ni jedan poslanik nije klanjao namaz za svojim sljedbenicima. A sljedeći događaj koji se zbio sa Abdurrahmanom će nam pokazati kakvi mi treba da budemo. Naime kada je Abdurrahman došao iz Šama sa bogatom karavanom cijela Medina se zatresla. Majka pravovjernih h. Aiša je upitala šta je to te joj rekoše da je to Abdurrahmanova karavana koja je pristigla iz Šama. Te ona reče: Čula sam Allahova Poslanika s.a.v.s. kako kaže da će Abdurrahman ibn Avf ući u Džennet pužući. Ovaj koji je čuo taj haber odlazi Abdurrahmanu da mu saopšti ovu vijest te kad Abdurrahman to ču, ode do h. Aiše i upita je da li je to ona doista čula od Allahova Poslanika a.s. Nakon što mu ona potvrdi on reče:Majko pravovjernih budi mi svjedokom da svu svoju karavanu dajem u ime Allaha, i ako mogu ući ću u Džennet hodajući. Dakle nije se zadovoljio što će ući u Džennet makar pužući nego je nastojao da učini još više hajra kako bi ušao u Džennet uspravno i hodajući. Da bi jedan musliman zaslužio i zadobio ove uzvišene i visoke položaje treba da učini sljedeće. 1.Svoju vjeru dobro proučiti i o njoj naučiti te je u praksi primjenjivati. A ne samo govoriti znam ja to, ali ništa ne raditi. 2.Upoznati se sa vrijednošću vremena i adekvatno ga iskoristiti. Imati uvijek na umu suru El-Asr koju su ashabi često učili kada bi se rastajali. 3.Riječi “nemoguće” i “teško” izbaciti iz rječnika i uz mnogo elana i ustrajnosti zadate ciljeve slijediti. 4.Paziti na halal i haram. Raditi ono što je dozvoljeno, a kloniti se onoga što je zabranjeno 5.Poštivati prava svih živih bića ne samo ljudi nego i životinja pa čak i biljaka. 6.Angažovati se na socijalnom planu i biti aktivan član društva koji neće voditi brigu samo o sebi nego i o drugima. 7.Družiti se sa bogobojaznim osobama kako bi naš iman bio jak, a izbjegavati one sa lošim moralom. 8.Dijeliti u ime Allaha, jer kao što smo vidjeli i samo dijeljenje u ime Allaha je jedan od uzroka ulaska u Dženet. 9.Inspirisati se Kuranom i nastojati po njemu živjeti. 10.Misliti na smrt i stalno se za nju pripremati.
Molimo Allaha da nam podari najveći stepen u Džennetu i da budemo u društvu sa Allahovim poslanicima, šehidima i dobrim ljudima. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
