|
Draga
braco, cijenjene i uvazene dzematlije, postovane majke,draga omladino.
11. jula, 1995 godine se desio
zlocin kosmickih razmjera u takozvanoj zasticenoj
zoni zvanoj Srebrenica. Koza se najezi od samog spomena ovog imena,
jer je Srebrenica postala masovnom grobnicom za desetine hiljada muslimana
i muslimanki cije kosti ni do dan danas nisu pronadjene.
Devet godina je proslo od ove strahovite golgote ali rane onih ciji
najmiliji leze u memorijalnom centru Potocari ili onih cije kosti se
nalaze u nekakvim jamama ili skrivenim bunarima ili drugim nepoznatim
grobnicama jos nisu zarasle.
Onaj ko je izgubio oca ili majku, brata ili sestru onaj ko je izgubio
svoje najmilije njegovo srce najbolje zna kakav je to gubitak, i on ne
moze tako lahko zaboraviti ono sto mu se desilo, a ni mi to ne bi smjeli.
Zar mozemo zaboraviti na hiljade nevino ubijenih muslimana i
muslimanki, na hiljade
silovanih majki i sestara, zar mozemo zatvoriti oci pred takvim zlocinima
koji su nam se desili i sve to zaboraviti zbog jednog zakasnjelog
priznanja od kojeg mi nemamo velike fajde.
Nekima je dovoljno sto su neki srbi, ne svi, po prvi put od 1995
godine priznali da je njihov narod pocinio genocid i da bi zbog toga
ponovo trebalo krenuti istim putem , putem naivnog bratstva i jedinstva sa
onima koji dlaku mijenjaju, ali cud nikada.
Naime komisija za istrazivanje
dogadjaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine, je podnijela
izvjestaj koji je u petak prihvatila Vlada RS, iz kojeg je jasno da se u
izvjestaju navodi da je u Srebrenici izvrsen genocid. U dijelu izvjestaja
koji je dostupan javnosti vidljivo je da je Komisija na osnovu vlastitih
istrazivanja, pored ostalog, utvrdila da je u navedenom periodu u
Srebrenici “likvidirano vise hiljada Bosnjaka, na nacin koji predstavlja
teska krsenja medjunarodnog humanitarnog prava, te da je izvrsilac, pored
ostalog, preduzeo mjere prikrivanja zlocina premjestanjem tijela”
Utvrdjeni su mjesto i nacin zarobljavanja, zatvaranja i likvidacije na
hiljade Bosnjaka, cime je pruzen odgovor na pitanje njihove sudbine u
dogadjajima od 10. do 19. jula 1995. godine.Prihvatajuci zakljucak da
navedeni i drugi oblici zlocina predstavljaju “teska krsenja
medjunarodnog humanitarnog prava”, Komisija je nedvosmisleno i jasno
okvalifikovala dogadjaje u Srebrenici, jer zlocin genocida, univerzalno
shvacen, pripada kategoriji teskih krsenja medjunarodnog humanitarnog
prava. Pored toga, u izvjestaju se decidno navodi rijec genocid
“pocinjen u Srebrenici”. U
zavrsnom dijelu zakljucaka vidljivo je koristenje rijeci zlocin, tako sto
se u izvjestaju Komisije navodi “da su neki pripadnici srpskog naroda
pocinili zlocin u Srebrenici u julu 1995. godine”
Doista ono sto se desilo u Srebrenici jeste zlocin, jeste genocid,
jeste tezak grijeh prema ljudskom zivotu i ljudskoj casti za sto ce svaki
onaj ko je okrvavio svoje ruke odgovarati pred najpravednijim sudom pred
Allahovim sudom. Neki zlocinci su uhvaceni i predati ovom
zemaljskom sudu u Hagu, ali ono sto dobivaju kao kaznu ne moze se nazvati
adekvatnom kaznom. Jedino sto osjete jeste da su liseni slobode, a sve
ostalo hrana, pice, udoban krevet, novine, tv, pa cak i internet, sve im
je dostupno kao kod kuce. Medjunarodni
krivicni tribunal za bivsu Jugoslaviju osudio je generala VRS Radislava
Krstica na 46 godina zatvora za genocid u Srebrenici 1995. godine. "Sudsko vijece je uvjereno izvan svake sumnje da je u Srebrenici
izvrsen genocid i da ste vi generale Krsticu krivi za genocid", rekao
je sudija Almiro Rodrigez. To je prva presuda Haskog tribunala za genocid.
General Krstic (53) je u vrijeme zlocina bio zamjenik, a potom i komandant
Drinskog korpusa VRS. Sudije su ocijenile dokazanim da je general Krstic
preuzeo komandu korpusa 13. jula 1995. godine i da su jedinice Drinskog
korpusa i jednice Glavnog staba VRS, od 13. do 19. jula 1995. godine ubile
izmedju 7000 i 8000 muslimanskih muskaraca i djecaka.Krstic koji trenutno
ima 53 godine je osudjen na 46 godina zatvora koje najvjerovatnije nece
izdrzati do kraja jer ce ga smrt najvjerovatnije preduhitriti, ali neka
doci ce pred Allahov sud pa ce dobiti kaznu srazmjernu njegovom
zlocinu.Kreatori srpske zlocinacke politike su jos na slobodi, Ratko
Mladic se jos skriva po bosanskim brdima, a njegov glavnokomandujuci salje
pisma svojim podanicima i izdaje nova naredjenja. Njihov narod i dan danas
u njih gleda kao na svoje heroje, zbog toga ih ne predaju sudu. Zar mogu
biti heroji oni koji su naredili da se ubije na desetine hiljada muskaraca
pa cak i djecaka koji mogu pusku nositi, da se okalja cast i obraz nasih
sestara, da se ubijaju nemocni koji cak ni oruzja nisu imali. Zar je to
herojstvo??? Na sramotu svakom onome ko se takvim herojstvom dici. Nas
narod je jos davno rekao: „Cim se budala ponosi, pametan se toga
stidi“. Basluci
i nisani sirom nase Bosne porucuju da se ovaj zlocin, ovaj genocid nikada
ne zaboravi, iako se danas na sve strane poduzimaju aktivnosti da i ono
malo sjecanja sto Bosnjaci imaju u svojim glavama da se ispere i da se
zaboravi proslost. Tako se u danasnjim skolskim udzbenicima uopste ne
spominju desavanja u periodu od 1992 do 1995, jerbo bi se iznosenjem
istine mogli povrijediti osjecaji dojucersnjih zlocinaca, a istina najvise
boli. Medjutim niko se ne pita kako je majci koja je izgubila svoje
sinove, kakav je njen osjecaj, ko ce o njenim osjecajima da vodi racuna.
Mislim da za poruku trebamo uzeti rijeci Zahide Delic majke dvojice
stradalih sinova koja je rekla prilikom ispracaja: "Rano moja, sine
majkin, ko ce majku sada hraniti". Zbog ovakvih i hiljada drugih srebrenickih majki koje i dan danas zajedno sa Amorom Masovicem traze svoju djecu po bosanskim vrletima ne smijemo zaboraviti Srebrenicu. Sjecanje na taj dan moramo odrzati zivim, ako ne mozemo uciti u skolama o nasoj ne tako davnoj proslosti svako od nas moze svom djetetu objasniti, sta je Srebrenica, ko je razorio Srebrenicu, ko je njene zitelje poubijao, i nek se zna, nek se pamti i prenosi sa generacije na generaciju, bas kao sto srbi govore tako zivo o Kosovskoj bitci kao da je juce bila. Ne pozivam na mrznju, nego pozivam da se Srebrenica ne zaboravi. Ne pozivam na osvetu niti kaznu, jer ce Allah sve svojom pravdom kazniti. Pozivam da se ovo zlo dobro zapamti i da se iz njega pouka uzme.
A
najveca pouka su nam rijeci Allaha Uzvisenog kada kaze: „A svetili su
im se samo zato sto su u Allaha, Silnoga i hvale dostojnog vjerovali, cija
je vlast na nebesima i Zemlji,- a Allah je svemu Svjedok. One koji budu
vjernike i vjernice na muke stavljali pa se ne budu pokajali ceka patnja u
dzehennemu i isto tako przenje u ognju. A one koji budu vjerovali i dobra
djela cinili cekaju basce dzennetske kroz koje ce rijeke teci,- a to ce
veliki uspjeh biti. Odmazda Gospodara tvoga ce, zaista uzasna
biti“.(El-Burudz:
Zatim
drugi kur’anski ajet gdje Allah kaze:“I oni se nece prestati boriti
protiv vas sve dok vas od vjere vase ne odvrate, ako to budu mogli“. Zato
Bosnjace, ne zavaravaj se. Dini-iman je ono sto nas razdvaja, sve dok
budemo vjerovali u Allaha, oni ce nam isto misliti i iste genocide
pripremati.
Molim Allaha Uzvisenog da osnazi iman u nasim srcima, da ucvrsti
nasenoge na siratil-mustekimu, da se smiluje nasim sehidima, i da nas
ucini da budemo u njihovom drustvu u dzennetu. Amin.
|
Zelite li da svake sedmice primate hutbu iz I.K.C. Ulm? Posaljite mi e-mail sa sljedecim tekstom:Zelio bih da ubuduce primam hutbe putem e-maila. Kliknite na ovaj link
|
||||||||||||||
