Hutbe u I.K.C. Ulm-Imam Bilal ef. Hodzic

Hutba kurban bajrama 2007-Čuvajmo našu vjeru islam

Home

O nama

Historijat

Aktivnosti

Fotogalerija

Lokacija

Kontakt

Islam

Hutbe

Predavanja

Vjeronauka

Mudrosti

Kaligrafija

Interesantno

Kviskoteka

Razonoda

Korisno

Sufara online

Vaktija

Vasi tekstovi

Islam

Poezija

Price

Zelite li da svake sedmice primate hutbu iz I.K.C. Ulm?  
Posaljite mi e-mail sa sljedecim tekstom:Zelio bih da ubuduce primam hutbe putem e-maila.
Kliknite na ovaj link

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

20006023

Allah  je najveći, Allah je najveći, nema drugog boga osim Allaha, Allah je najveći, Allah je najveći i njemu pripada sva zahvala. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je učinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. 

Draga braćo i sestre, draga djeco i omladino.

Ovaj dan u kojem se danas nalazimo ima poseban značaj za sve muslimane širom svijeta. Ovo je dan kada naše hadžije borave na najčasnijem i naujzvišenijem mjestu koje je Allah odlikovao i učinio ga centrom svijeta kao i centrom svih muslimana, a to je grad Mekka sa Bejtullahom. U ovim danima pored obavljanja hadža se isto tako Allahu prinose žrtve, kolju se kurbani čime pokazujemo da smo svjesni Allahovih blagodati prema nama i da smo svjesni da je to Allahova naredba te da njenim izvršenjem mi svjedočimo svoju pripadnost islamu, pokoravamo se Allahovoj naredbi i time čuvamo svoju vjeru islam.

Vjera se čuva kako obaveznim stvarima, tj. farzovima ili vadžibima tako i manje obaveznim, sunetima, nafilama ili lijepom islamskom tradicijom. Jesmo li svjesni Allahove blagodati prema nama što nam je ukazao svoju milost da se rodimo u islamu, koliko to cijenimo, koliko se ponosimo tom činjenicom, koliko čuvamo taj emanet, koliko se za njega borimo???

Biti rođen u islamu nije garancija da ćemo islam očuvati, da ćemo samo zbog toga ući u džennet a nismo očuvali osnove islama. Od Ibn Abasa se prenosi da mu je Allahov Poslanik a.s., rekao:

احفظ الله يحفظك ، احفظ الله تجده تجاهك ، إذا سأَلت فاسأَل الله ، وإذا استعنت فاستعن بالله ، واعلم أن الأُمة لو اجتمعت على أَن ينفعـوك بشيء ، لم ينفعوك إلا بشيء قد كتبه الله لك ، وإن اجتمعوا على أن يضروك بشيء ، لم يضروك إلا بشيء قد كتبه الله عليك“…

“Čuvaj Allaha, pa će On tebe čuvati, čuvaj Allaha, naći ćeš Ga ispred tebe, kada se obraćaš obraćaj se Allahu, kada tražiš pomoć traži je od Allaha, znaj da se čitav svijet sakupi da ti učini neko dobro ne može ti učiniti osim ako je to Allah odredio, i da se cio svijet sakupi da ti naškodi ne može ti naškoditi, osim ako ti je Allah odredio.” (Tirmizi u Sunenu)

Kako mi možemo Allaha da čuvamo, i šta se misli pod čuvanjem Allaha? Iz ovog hadisa zaključujemo da ima i onih koji ne čuvaju Allaha, koji su ga izgubili, ali kako, da li je to moguće???

Naime pod pojmom čuvanja Allaha se misli na izvršavanje Allahovih odredbi i klonjenju svega onoga što je Allah zabranio, što znači da onaj ko se drži Allahovog puta on čuva Allaha i Allah čuva njega.

Da li smo odredili u ovom našem prolaznom životu svoj cilj i čime će naš život biti ispunjen. Da li se trudimo da ostvarimo taj cilj?

Pogledajmo malo oko sebe, pogledajmo pa ćemo vidjeti da čak i životinje imaju svoj cilj. Pogledajmo onog malog crnog mrava kako uprti teret veći i teži od sebe, ali ga ne ispušta, ide dalje, jer ima svoj cilj, nailazi na prepreke, posrće ali ipak ide dalje sve dok ne dođe do svog odredišta.

Naš najveći  problem jeste da odredimo svoj cilj. Ima ih koji odrede taj cilj, ali cilj im je pogrešan.

            Samo pravi istinski cilj će nas učiniti sretnim. Svaki čovjek na zemaljskoj kugli želi sreću i nastoji doći do nje. Ljudi mogu biti različiti po vjeri, po rasi, ali postoji jedno svima zajedničko:- težnja za srećom. Put ka sreći je pun prepreka i malo je onih koji pronađu pravi put do istinske sreće. Mnogi zalutaju na tom putu pa traže sreću u imetku, misleći da ako dođu do novca, pokretne i nepokretne imovine, kuće ili stana, imaće i sreću. Misle, sretan je onaj ko ima puno novca u banci. Sretan je onaj ko ima veliko imanje i zarade. Istina je da imetak ne donosi sreću sam po sebi, sa njim su brige. Brige su kada se sakuplja imetak, nakon toga puno brige da bi se očuvao imetak i investicije, a potom nemir i strah da se ne izgubi ili upropasti i da ne postane siromašan. Jedan od najvećih privida sreće je bogastvo. Koliko ima milijardera koji strahuju za svoj imetak, osjećaju nemir. Boje se da ne dođe do političkih promjena, ili da neko ne ukrade to bogastvo. Brinu se za imetak koji od njih ne može otkloniti ni bolest, ni smrt, ni druge vidove problema. Taj imetak koji nam je Allah podario on je naš samo dok smo na dunjaluku, a kada umremo onda pripada našim nasljednicima.

Hoćete li da vam kažem kako će taj imetak biti naš čak i onda kada preselimo na ahiret, kada nas više ne bude na ovom svijetu. Ako budemo slijedili našeg Poslanika Muhammeda s.a.v.s., ako budemo radili što je i on radio imaćemo dvostruku nagradu, nagradu ovog i onog svijeta.

„Kada je jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.s., na dar dobio ovcu, naredio je da se ona podijeli onima kojima je potrebnija nego njemu. Njegova supruga je podijelila sve osim jedne plećke. Kasnije je tu plećku iznijela na njihovu sofru, pa je Poslanik, a.s., upitao odakle je ta hrana. Odgovorila da je od one ovce koju su podijelili ostala samo ova plećka, koju je ostavila za njihovu porodicu. Tada je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Mi, istinski, imamo sve ono što si od te ovce podijelila, osim te plećke!'“

Dakle ono što podijeliš na Allahovom putu to je tvoje, ono što daš za džamiju, to je tvoje, ono što daš sirotinji to je tvoje, ono što daš siročetu to je tvoje. Istinska sreća nije da čovjek gomila imetak i da čuva i troši samo na sebe, istinska sreća je kada čovjek troši imetak i pomaže drugima. Allah dž.š., nam u Kur’ani Kerimu navodi jedno predivno poređenje u vezi onih koji dijele svoj imetak na Allahovom putu, te kaže:

مثل الذين ينفقون أموالهم في سبيل الله كمثل حبة أنبتت سبع سنابل في كل سنبلة مئة حبة والله يضاعف لمن يشاء والله واسع عليم

“Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. - A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna”. (2:261)

 

Najteže je odrediti sebi valjan i ispravan cilj. Čini mi se da mi i ako odredimo sebi cilj i ako znamo za taj cilj da smo odmah spremni od njega da odustanemo čim nam se ukaže i najmanja prepreka, a još i šejtan se nadoveže pa nam pokvari sve ono što smo naumili.

Biti bez cilja znači lutati, biti izgubljen, a mi muslimani ne smijemo biti takvi. Prošlog bajrama smo odredili sebi jedan cilj. Dato nam je dovoljno vremena da o njemu razmislimo. Rekli smo da imamo cilj da adapatiramo našu džamiju, da ona svojim spoljašnjim a i unutrašnjim sadržajem govori o sebi da je to Allahova kuća. Međutim, koliko smo spremni da gradimo, uljepšavamo, dotjerujemo i održavamo Allahove kuće???

Vidjećemo ljude kako vode računa o svojim kućama i stanovima kako ih sređuju i dotjeruju, kako ih renoviraju i održavaju, kako ne žale kada kupuju kuću ili stan platiti po 200 ili 300 hiljada eura i kako su ubjeđeni da će svoj cilj ostvariti. Tada čovjek upregne sve svoje snage i mogućnosti, štedi ne rasipa se, i polahko ali sigurno dolazi do svog cilja. Vidimo ljude koji za jedan obični regal obavežu se da će svakog mjeseca plaćati po 100 ili 200 eura, isto tako kada se kupuje auto ljudi se obvežu da nekoliko godina plaćaju i po 500 eura kako bi došli do svog cilja, a to je da posjeduju ono što žele.

Šta je sa Allahovim kućama, džamijama, da li se borimo za njih kao za vlastite kuće ili nam nije ni važno. Da li volimo da i Allahova kuća lijepo izgleda kao što izgleda naša kuća ili stan.

Pred nama stoji niz mogućnosti kako da ostvarimo svoj cilj. Možemo da postanemo vakifi, Gazi Husrevbezi današnjeg doba i  da uspomena i sjećanje na nas ostane zauvijek. Možemo da pored redovne članarine uplaćujemo svakog mjeseca makar 50 eura, ili više, možemo da damo od sebe jednokratnu donaciju onoliko koliko možemo. Ali znajmo da Allah zna za nas i naše stanje, i da je Allah taj koji daje i koji uzima, i da Allah uvećava imetak onome koji daje, a umanjuje onom ko ne daje.

Da li ćemo ostvariti naš cilj, to zavisi od nas i naše volje i želje da to ostvarimo.

Molim Allaha da nam pomogne da očuvamo ovaj lijepi emanet koji dobismo od Allaha, našu vjeru islam i da nas učini svjesnim vremena u kojem živimo kao i ciljeva koje moramo na dunjaluku da ostvarimo kako bi ahiret zadobili. Amin.

U svoje lično ime, zatim u ime I.K.C. Ulm želim vam ugodne bajramske dane. Bajram šerif mubarek olsun.

 

 

DINO UCI HARFOVE
 
 
Prvi BH software za djecu za ucenje arapskih harfova
           saznaj vise          
 
       Download-DEMO    
 
Jesi li spreman za Hadž

Provjeri nivo svog poznavanja petog islamskog šarta.


Znamo li sve o ramazanu-Provjeri svoje znanje i nauci


Ko ce biti milioner

 

 
poznati TV kviz  sa pitanjima iz Islama

Pismo Kur'ani Kerima


Knjiga gostiju

Ono sto se pamti nestaje, ono sto se zapise ostaje.

Bujrum, upisite se.


 

 

Zelite li da svake sedmice primate hutbu iz I.K.C. Ulm?  
Posaljite mi e-mail sa sljedecim tekstom:
Zelio bih da ubuduce primam hutbe putem e-maila.
Kliknite na ovaj link

 

Islamski kvizčić za najmlađe


Islamska kviskoteka


Download


Ako želite izmjeriti svoj iman, probajte naš

Imanometar  

 

   

(c)  2004 I.K.C. Ulm 

Impressum

07.01.2008