IKC Ulm

Hazreti  Alija  r.a.,  je  rekao:  „Islam  je  sagrađen  na  četiri  stuba:  jekinu  – čvrstom  ubjeđenju,  adlu  –  pravednosti,  saburu  –  strpljivosti  i  ustrajnosti  i džihadu – nastojanju i trudu na Allahovom putu“.

Čvrsto ubjeđenje da je  Allahov dž.š., govor istina i da je Poslanikov put pravi, za uspjeh na oba svijeta, nužno je. Kao što je za opstanak svjetova koji nas okružuju nužna ravnoteža, za sreću u društvu i njegov prosperitet, nužna je pravda. Allah dž.š., će strpljive bez računa  nagraditi, a to su oni koji su uvijek, bez obzira na prepreke i teškoće, u dobru ustrajni. Bez ustrajnosti, uspjeha nema. Džihad je stub na kojem počiva Islam, a džihad je nastojanje i trud na Božijem putu. Musliman slijedi li slovo i duh vjere svoje,  uvijek je u nastojanju da bude koristan  i  u  neprestanoj  je  borbi  da  Allahova  dž.š.,  riječ  bude  gornja.  Bori  se radom, znanjem, imetkom, slogom i jedinstvom. Bori se ahlakom, bori se tako što zna da Islam nadvisuje sve a njega ne nadvisuje ništa.

Da bi čovjek bio na strani onih koji ove stubove vjere jačaju i podupiru ih, potrebno  je  da  spozna  osnovne  poruke  vjere.  Potrebno  je  da  razumije  šta  je vjerniku  važno  kako  bi  bio  nepokolebljivi  borac  na  putu  Istine,  kako  bi  bio ustrajni trudbenik i oličenje dobra, kako  bi bio uvijek spreman pravdi advokat biti  i  kako  bi  svakog  dana  svoje  ubjeĎenje  jačao  i  u  imanu  bio  svakog  časa čvršći.

Obazre  li  se  vjernik  oko  sebe  i  posmotri  li  znakove  Božije  očigledne, spoznat će da je Allah nafaki izvor i djelitelj njen. I slon, uprkos svojoj veličini iz Božije bašče, iz bašče Darovatelja i Opskrbitelja nafaku dobije, a dobije je i komarac makar bio tako malehan. Allah dž.š., nikoga ne zaboravlja. Nek se ne brine čovjek, ni njega Allah neće zaboraviti. On Uzvišeni kaže: „Na zemlji nema ni jednog živog bića a da ga Allah ne hrani“. /Hud,6./ O čovječe, budi siguran, da  je  Allah  onaj  koji  daje  da  sjeme  u  zemlju  bačeno  iz  nje  nikne  i  pravedno rasuđuj kad sudiš. Rasuđuj tako da uvijek u obzir uzmeš i ono što si mogao a nisi uradio. Mogao si pšenicu sada u jesenskim lijepim danima posijati i tako po Uputi  i  uz  pomoć  Opskrbitelja  sebi  nafaku  obezbijediti.  To  zahtijeva  trud  i ustrajnost, a ustrajni, odnosno strpljivi u Džennet će bez računa, a ne zaboravi ni to da je rad džihad – nastojanje na putu Božijem.

Stubove  vjere  podupire,  učvšćuje  i  jača  i  onaj  koji  zna  za  riječi  Božije: „Vjernici  su  braća“.  Brat  je  samilostan  prema  bratu,  a  neprijateljstvo  prema bratu iz zavisti niče.  Da bi ubjeđenje u bratstvo učvrstio i pravdu podupro,  te u sabire i mudžahide se upisao, nastoj zavist iz srca izbacit. Kad srce svoje vjernik dovede do tog čvrstog ubjeđenja da je nevolja brata na dalekom istoku i njegova nevolja a sreća brata na drugoj strani svijeta i njegova sreća, tad je stubovima vjere oslonac čvrst.

Čovjek može voljeti i mrziti. Postoje stvari i ljudi koje čovjek voli. Kad nešto  voliš,  tu  ljubav  trebaš  i  pokazati.  Objava  nas  uči  da  sv e  što  volimo  od dunjalučkih  stvari, proći  će. Poslanik  kaže:  „Voli  koga  hoćeš,  ostavit  ćeš  ga“. Ako čovjek voli robovanje Bogu, pokornost Njemu, onda voli ono što je trajno i što  će  mu  biti  od  koristi  i  kad  ovom  svijetu  leĎa  okrene.  Voli  ono  što  će  mu koristiti  kad  oči  zauvijek  zatvori  a  duša  slobodna  postane.  Pokornost  ostaje  s čovjekom  zauvijek,  kuća  ne.  Pokornost  je  zauvijek,  njiva  ne.  Pokornost  je zauvijek,  položaj  ne.  Pokornost  je  zauvijek,  prijatelji  i  porodica  ne.  Ovakvo čvrsto ubjeđenje čini nas čvrstim osloncem stubovima vjere naše i opredjeljuje nas da u dobru ustrajavamo, pravdu afirmišemo i nepokolebljivo se  borimo na putu Istine.

Čovjek i mrzi. Ima neprijatelje. Iz  Objave znamo, a znamo i sigurni smoda  je  riječ  Božija  istina,  da  je  čovjekov  najveći  i  mogli  bi  reći  jedini  stvarni neprijatelj,  šejtan.  Kad  Poslanik  govori  o  prijateljstvu  i  neprijateljstvu čovjekovu,  podučava  nas,  da  kad  čovjeka  volimo  budemo  odmjereni  i  kad čovjeka  neprijateljem  imamo,  opet  budemo  odmjereni,  jer  se  to  može promijeniti. Prijatelj može  postati neprijatelj  i  obrnuto. Sa  šejtanom  nije  takav slučaj. Onaj koji  stubovima  vjere  želi  oslonac  čvrst biti, nikad  sa šejtanom  ne prijateljuje i nikad se pred njim ne povlači.

Čovjekovo  prebivalište  bijaše  Ezel.  Na  ovaj  svijet  dođe  i  u  tijelo  se nastani duša. U Ezelu je imala prebivalište. I ovdje čovjek nastoji prebivalište imati. Tijelo mu osjeća hladnoću, vrućinu, smeta mu kiša, snijeg, vjetar... Mora imati kuću. Mora imati kuću, tu kuću čovjek, vjernik ovdje gradi svjestan njene prolaznosti. Zato je ne gradi haramom, kako mu ona kad je napusti ne bi bila  na plećima teret. On u ovoj dunjalučkoj kući, nastojeći biti onaj koji je stubovima vjere  oslonac,  sebi  prebivalište  na  Ahiretu  gradi.  Nisi  čovječe  bio  vječno  u Ezelu, ni ovdje nećeš. U vječnost tek putuješ , ali ovdje i sada,  vječnu kuću sebi uređuješ.  Jačajući  stubove  Islama  tako  što  namazom  i  obredima  drugim  iman svoj  učvršćuješ,  ustrajno  dobro  činiš  i  na  Božijem  putu  se  boriš,  ti  sebi  kuću ahiretsku a prije nje berzahsku uređuješ.

„Smrt  je  jekin.  Sigurno  saznanje.  Jedini  za  što  znamo  da  će  nas  stići“. Vjernik zna da od onog trena kad nam oči ovaj svijet ugledaše, Azrail nas traži. Naći će nas, jer smrt je jekin. Kad će nas naći, to zna Onaj koji ga šalje. Čovjek koji  razumije  smisao  i  suštinu  života,  svakog  dana  se  priprema  za  Azrailovu posjetu. Ako čovjek spozna i čvrsto ubjeđenje ima, ko je nafaki izvor, spozna da vjernik mu je brat te ga sreća brata usrećuje a tuga rastužuje, spozna da je ljubav prema dobru ono što će mu donijeti dobro i kad Dunjaluka više ne bude, spozna da  je  okretanje  leđa  onome  što  se  šejtanu  dopada  vjernikov  put,  te  spozna prolaznost i ništavnost Dunjalučkog boravišta, on je stubovima vjere oslonac i on Azraila spremno dočekuje.

Uzvišeni Bože, učvrsti  naše ubjeđenje da je Tvoja riječ istina a naš korak na Tvome putu učini odlučnijim. Amin!

Izet ef. Čamdžić

07.11.2014.god.