IKC Ulm

I Džennet i Džehennem, na Mi'radžu Poslanik je vidio. U Džehennemu, između ostalog,   pokazan mu je čovjek koji prti breme koje ne može ponijeti a još na njega stavlja. Džibrila, svog pratioca, upitao je: „Ko je ovaj čovjek?“ A on mu odgovori: „To je onaj koji se prihvata obaveza i dužnosti koje ne može ispuniti“.

U Objavi, Uzvišeni nam između ostalih kazivanja, kazuje i o Musau a.s., i njegovoj zadaći da Izraelski narod iz ropstva u obećanu zemlju izvede. Svom poslaniku, na tom putu, Allah dž.š., pomaže i očigledna mu znamenja daje. Štap kad ga Musa a.s., baci, on se u zmiju pretvori a ruku kad iz njedara izvadi ona bude sasvim bijela. Ovim znamenjima, on   bi trebao ubijediti tlačitelja, da je istina ono što donosi i da je ispravno ono što traži. Zbog težine zadatka i odgovornosti velike, uprkos znamenjima očitim, Musa a.s., se plaši da neće biti na visini zadatka, da neće ispuniti preuzeto i da će ga u laž ugoniti. Gospodaru svome veli: „A moj brat Harun je rječitiji od mene, pa pošalji sa mnom i njega kao mog pomoćnika da potvruje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu lažcem. Pomoći ćemo te bratom tvojim, reče On –i obojici ćemo vlast dati, pa vam se oni neće usuditi prići, s Našim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postaće pobjednici“./Kasas, 34-35/.

Musa a.s., jest poslanik. Jest da je i znamenja, mu'džize dobio, ali ipak znako od njega bolje zna i ko može u datom trenutku narodu služiti bolje. Zna Musa a.s., ko može znanjem svojim i darom od Boga darovanim pomoći i nema problem da brata svog, od sebe sposobnijeg, zove da mu pomogne, da zajedno narodu služe kako bi mu dobro donijeli. Nije mu povrijeđen ego, nije sujetan, nema zavidnosti i netrpeljivosti među njima. Zajedno su jači, a Musa a.s., prepušta onome ko je bolji od njega ono u šta on nije siguran.

Izbori su u našoj zemlji prošli. I konačni rezultati su u ovoj sedmici objavljeni. Konačno se zna šta je ko osvojio i koliko dobio. Sad je jasno ko ima veću odgovornost na našem putu do obećane zemlje. Sva znamenja su u našim rukama i svi aduti, na našoj su strani. Međunarodni su sudovi utvrdili da je na nas, na nezavisnu zemlju izvršena agresija. Utvrdili su da su se ovdje desili teški zločini i da je naš narod žrtva genocida. To su dva dokaza pred kojima svako mora stati i duboko se zamisliti.

Ovo kazivanje o Musau i njegov gest da Harunu dadne da radi ono što bolje zna je vrlo aktuelno i krajnje poučno za nas, za naš narod, za naše stranačke prvake i dužnosnike i u vlasti ljude, sada kad se nakon izbora i rezultata konačnih dijele funkcije a svi na njih nasrću i svi ih žele kao da to nije nikakvo breme. Naš put do sigurne, stabilne i socijalno uređene zemlje bio bi kraći kad bi se ljudi racionalno ponašali, kad bi znali šta mogu a šta ne, šta znaju a šta ne znaju.Nije zabilježeno u našoj novijoj, ovoj u kojoj stranački pluralizam živimo,povijesti da je neko ponuđenu funkciju prepustio bratu svom i rekao, daj to njemu, bolji je od mene, sposobniji je svjetske glavešine ubijediti da nam pomognu da dođemo do slobode, do pobjede, do obećane zemlje. Zbog činjenice da nam nije na prvom mjestu sposobnost, učenost i poštenje, već podobnost i poslušnost, mi smo još vrlo daleko od obećane zemlje, od života u sigurnosti i blagostanju.

Gazali u svojoj knjizi SAVJETI VLASTIMA zapisuje da su nekog vladara pitali, šta je uzrok da mu sreća okrene leđa i da mu carstvo propadne?Vladar je odgovorio: „Upravo sreća bi uzrokom. Puno se bijah njome zanio, i bijah zadovoljan svojom mišlju i znanjem i zapostavljah savjetovanje sa drugim ljudima. Na visoke položaje postavljao sam nedostojne ljude“.

Kad je na vlast stupio Omer bin Abdulaziz, pisao je Hasanu Basriju: „Pomozi me tako što ćeš mi poslat jednog svog čovjeka!“ Na ovo mu Hasan odgovori: „Osoba koja je ljubitelj ovoga svijeta neće ti biti podesna, dok osobi koja je ljubitelj onoga svijeta ti nećeš biti podesan. Nije dobro da vladar daje položaj čovjeku koji nije toga dostojan. Učini li to, upropastit će svoju vlast, zanemariti dužnosti i razoriti svoje kraljevstvo. Akoli vladar povjeri poslove nedostojnim osobama u državi će mu se pojaviti velike pukotine sa svih strana“./Gazali „Savjeti vlastima“/.

Sufjan Sevri kaže:„Najbolji je onaj vladar koji se druži sa učenim ljudima“. Kažu da se pomoću ljudi uljepšavaju sve stvari, a da se znanjem uljepšavaju ljudi. Svoju vrijenost ljudi povećavaju pameću. Vladari nemaju ništa bolje od pameti i znanja, jer u znanju je opstanak moći i njena trajnost, u znanju je opstanak sreće i napretka. ./Gazali „Savjeti vlastima“/.

I samom Poslaniku, unatoč tome što je on s.a.v.s. Božiji odabranik, Bog zapovijeda da se savjetuje sa umnicima i pametnima: „S milošću Božijo m ti si nježan prema njima! A da si namrštena čela i tvrda srca, oni bi od tebe brzo otišli. Pa opraštaj im i od Boga im traži oprosta i u svemu se savjetuj s njima“./Ali Imran, 159/ A Uzvišeni nas obavještava da je Musa a.s., molio: „I daj mi pomoćnika iz moje porodice, Haruna, brata mi, s njime me osnaži“./Taha, 29-31/.

Poslanik Muhammed a.s., je rekao: „Kada Bog Uzvišeni želi dobro nekom vladaru, podari mu ministra koji savjetuje, koji je iskren i ljubazan. Ako vladar što god zaboravi, ministar ga podsjeti, a ako od njega pomoć zatraži, ministar mu je pruži“. ./Gazali „Savjeti vlastima“/.Nesposoban, neuk, onaj koji   se svome predsjedniku ili predpostavljenom ulizuje, dodvorava, koji se poltronski ponaša je nesreća i za vladara i za društvo. U danima smo u kojima se vodi bespoštedna borba za funkcije i pozicije. Ljudi uglavom misle na svoj interes i vlastitu dobit. Nije im na umu odgovornost koju preuzimaju. Ne misle o tome i ne pitaju se: Mogu li ja to, znam li ja to? Zato podsjećamo na sve ove primjere a posebno na onu sliku sa Mi'radža u kojoj čovjek u Džehennemu prti breme koje ne može nositi, a baš zbog toga je u Džehennemu.

Uzvišeni Bože, daj ljudima mogućnost da rasuđuju ispravno i da se ne prihvataju onoga čemu dorasli nisu. Amin!

Izet ef. Čamdžić, 14.11.2014.god.