IKC Ulm

Devedeset devet je Allahovih lijepih imena. Među njima i ono koje Ga, el – Musawirom, opisuje – Onim koji likove daje. Uzvišeni neprekidno stvara, „Svakog časa On se nečim zanima“. /Rahman, 29/. Sve što On stvara posebno je, drugačije, slično postojećem, nipošto isto. Ne postoje dvije iste stvari u Njegovom stvaranju.

U najljepšem obliku „FI AHSENI TAKWIM“, stvorio je čovjeka i svakom drugačiji, samo njemu svojstven lik dao. Nisu samo izgledi ljudi drugačiji, i karakteri i prirode ljudske su različite. Sve, u kosmosu razlike, Allah dž.š., u skladni svijet, ustvari svjetove, koji se dopunjuju, nipošto isključuju, ujedinjuje. Red i ravnoteža, to je Allahovo djelo.

Među stvorenjima Božijim i svjetovima vidljim i nevidljivim, čovjek je, samo je čovjek, onaj kome je Allah dž.š., govorio i pravila ponašanja objavio. Svi svjetovi i stvorenja sva, osim čovjeka, nisu u mogućnosti biti neposlušni, niti mogu ravnotežu i red u kosmosu narušiti. Čovjek može, ali mu to Allah dž.š., zabranjuje.

Allah dž.š., čovjeka poziva da ne čini ništa što narušava red i remeti ravnotežu. I u najtežim, vanrednim okolnostima, onim ratnim, Poslanik zapovijeda čovjeku, ne pali usjeve, ne ubijaj nedužne, ne ruši hramove. Da ne bi iz prirode, remeteći ravnotežu, uzimao mnogo, Poslanik želi obuzdati čovjekovu pohlepu i zabranjuje mu da sakuplja ono što ne može pojesti, da gradi ono u čemu neće stanovati... Da ne bi među ljudima inicirao sukobe, Poslanik čovjeka upozorava da se ni sakim ne sukobljava i ne svađa oko onoga što će svakako ostaviti i što će mu kad na tabut dođe bezvrijedno biti.

Čovjek nije stvoren da živi sam, društveno je biće. Stavarajući ljude različitim, svakom je čovjeku dao i različite sklonosti, sposobnosti kako bi se oni dopunjavali, pomagali i podupirali.

Čovjek ne može sam, pa je Allah od njega drugu njegovu stvorio i brak naredio i pravila istog čovjeku objavio kako bi tu zajednicu, za čovjeka nužnu, skladnom učinio.

Čovjek ne može sam, pa je Allah dž.š., porod i porodicu čovjeku dao i prava i dužnosti u njoj Objavom uredio, kako bi ta osnovna ćelija društva bila zdrava i skladna.

Čovjek ne može sam, pa ga je Allah obavezao da rodbinske veze održava i čuva. Čuvanje tih veza je izuzetno dobro djelo, ali i grijeh ozbiljan ukoliko čovjek rodbinu zanemari i rodbinskim vezama leđa okrene.

Čovjek ne može sam, pa je i komšijske odnose vjera naša i uredila i naglasila. Komšiji ćeš i kurban odnijeti, čak je nevažno kojoj vjeri komšija pripada, a kraj komšijske djece ako su ona uskraćena nečim, nećeš pronijeti ni dinju, ni lubenicu, ni kesu voća, ni bombone..., ako ih nećeš počastiti. Komšijski odnosi su toliko od voljenog nam Poslanika naglašavani, da su ashabi pomišljali, imat će komšija pravo naslijediti komšiju, a sve zbog jasne činjenice da čovjek ne može sam.

Čovjek ne može sam, pa mu je Allah dž.š., naredio džemat. Allah dž.š., nas je obavezao da se užeta Njegova čvrsto držimo i ni u čemu ne dijelimo. Kazuje nam da je vjerom, njenom osnovnom i temeljnom odrednicom, LA ILAHE ILLELLAH, ujedinio srca naša. Šta bi nas ovdje u ove safove okupilo osim LA ILAHE ILLELLAH? Uistinu ništa, Allah dž.š., kaže: „Da si potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio“:/Enfal, 63./.

Šta god narušava sklad džematski, vjera naša zabranjuje. Eto svi znamo dokle ide ta zabrana uznemiravanja u džematu da je nepoželjno da prije dolaska u namski saf jedeš luk jer neugodan zadah bi mogao bihuzuriti brata do tebe. Da bi u džematu svi bili rahat i u njemu vladao sklad, Allah dž.š., naređuje da se kad u džamiju krenemo lijepo obučemo, okupamo i namirišemo. Muslimanu je zabranjeno uznemiriti biljku, životinju, zabranjeno mu je učiniti bilo šta što će uznemiriti čovjeka, i strogo zabranjeno sve što će narušiti red i poremetiti ravnotežu u džematu.

Koliko je Poslanik vodio računa o džematskom skladu, o zajedništvu njegovih sljedbenika, možda najbolje svjedoči hadis kojeg bilježe i Buharija i Muslim, pa je njegova vjerodostojnost neupitna a u njemu se kaže: „Imam je postavljen da biste ga slijedili i nemojte se razlikovati od njega. Kada donese tekbir, donesite i vi. Kada učini ruku', učinite i vi. Kada rekne:'Semi'Allahu limen hamideh', recite:'Allahumme Rabbena leke-l-hamd'. Kada učini sedždu, učinite i vi. Kada klanja sjedeći, klanjajte i vi sjedeći“. Imam je dakako postavljen od nekoga ko je njegovu stručnost provjerio i ko nad ispravnošću njegovih postupaka bdije.

Nikome nije dato pravo da džematski sklad narušava. Jedinstvo u safu je osnov svakom, i u svim sferama životnim, jedinstvu našem. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku kad sjediš dok džemat klanja. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku ako ti se ibadetska praksa razlikuje od džemata u kojem si. Nema sumnje, neposlušan si Poslaniku ako napuštaš džemat prije nego je imam „oglasio“ kraj.

Koliko je važno to jedinstvo džematsko i koliko se ono reflektuje na naše jedinstvo uopće govori i činjenica da naša ulema zahtijeva od svih da prakticiraju onaj mezheb i onu ibadetsku praksu koju prakticira džemat u kojem se nalaziš. Prof. dr. Salih Fevzan profesor na Islamskom Univerzitetu Muhammed ibn Saud u S. Arabiji je upitan: „Da li je musliman obavezan slijediti mezheb zemlje u kojoj živi ili treba da proučava neki drugi i njega slijedi? Odgovorio je: „Ako su stanovnici te zemlje sljedbenici jednog od sunijskih mezheba, ne treba biti drugačiji od njih. Ti mezhebi su dobro proučeni i ne treba izlaziti iz okvira mezheba koji se tu prakticira, ne treba se razlikovati i zbunjivati ljude“. Svevišnji Bože daj nam da se nikad i ni u čemu ne dijelimo i ne podvajamo.

Muslimani su Ummet, i to kako Allah dž.š., kaže, najbolji. Najbolji smo, tako Allah dž.š., veli, ako naređujemo dobro, odvraćamo od zla i u Stvoritelja čvrsto vjerujemo. Mi smo danas nažalost Ummet bez snage. Snagu smo izgubili dijeleći se i sukobljavajući. Sukobima je često predhodila obična podjela u džematu, obična razlika u mezhebu i nevažna razlika u ibadetskoj praksi. Poslanik, želeći odstraniti svaku mogućnost razilaženja, odstraniti, svaku klicu sukoba, insistira na jedinstvu džemata i ujednačenosti ibadetske prakse. „Imam je postavljen da ga slijedite, pa se nemojte razlikovati od njega“, eto to je Poslanikova poruka kojom on čvrsto utemeljuje zajedništvo i snažno odgoni i svaku pomisao na razlike koje bi mogle postati uzrok razdoru.

Molimo te Bože, da svi Bošnjaci i svi muslimani ozbiljno shvate ovaj hadis kakose ne bi nikad dijelili i ni u čemu podvajali. Amin!

Izet ef. Čamdžić

21.07.2017.god.