IKC Ulm

Da bude čisto tijelo, odijelo i mjesto, to je uslov za njegovu ispravnost. Islam insistira na perfekciji u svemu, pa i kad kao uslov za ispravnost namaza postavlja čistoću. Naša vjera je ljudskoj prirodi prirođena, a ta priroda naša nije uvijek na nivou perfektnosti pa se dopušta obaviti namaz i u odijelu u kojem smo na njivi radili, šalovali i betonirali, jer to nije nečistoća koja bi namaz neispravnim učinila. Znamo, da svaka nečistoća koja se kao nedžasetu –l- kubra definira, ne smije biti ni na tijelu, ni na mjestu ni na odijelu i znamo da čovjek ne može biti džunub pri stupanju u namaz. Ovdje dakako treba naglasiti i da se pod pojmom čistoće spomenutog podrazumijeva i čistoća od harama.

Abdest uzeti, po potrebi se okupati a u nuždi tejemum uzeti. Ovo je također uslov kojeg je obaveza ispuniti da bi namaz ispravan bio. U mektebu smo učili sve o abdestu, o njegovim šartovima, sunnetima, mustehabima, mendubima. Znamo, da ako nema dovoljno vode možemo se ograničiti na farzove samo, a ako uopće vode nemamo tad ćemo se simbolično, zemljom čistiti, tejemum ćemo uzeti.

Biti propisno obučen. Da bi namaz bio ispravan, treba se, tako zahtijeva vjera, propisno obući. Allah dž.š., naređuje, a Poslanik to oblačenje objašnjava. Kao i u drugim pripremama za namaz i ovdje postoji nužna situacija. U našoj osnovnoj literaturi koja se bavi ibadatom, ILMIHALU, piše, da je za muškarce nužda u oblačenju u pripremi za namaz da pokriju najmanje svoje tijelo od pojasa do ispod koljena. Namaz u ovakvoj, nužnoj odjeći dozvoljen je samo u nuždi. Ako, čovjek ima šta obući, a svoju pripremu za namaz reducira na nuždu, upitna je ispravnost namaza. Ovo želim posebno naglasiti jer je sve češća pojava pristupanja u namaz i to u džematu u odjeći koja se naziva nužnom. Ako biste, draga braćo, u tim hlačicama koje, istina je, zadovoljavaju nužnu potrebu pristupanja namazu, krenuli u općinsku zgradu ili u zgradu suda, u konzulat ili ambasadu, u ministarstvo ili vladu, bili biste vraćeni s objašnjenjem da ste neadekvatno obučeni. Te institucije drže do reda i žele štititi svoj dignitet. Ne dopuštaju da ih neko svojim neozbiljnim oblačenjem ponižava, nipodaštava. Ovo je Božija kuća. Ovdje dolazimo razgovarati sa Allahom, pa neka znate, dragabraćo, da vam je namaz u toj samo za nuždu dovoljnoj odjeći, okrnjen, nepotpun, sumnjiv. Nisam ovlašten, jer je to Božija kompetencija, da kažem da je namaz neispravan, ali upitajte se sami, zamislite se da vam ne daju u zgradu u kojoj je domaćin čovjek a vi mislite da je ispravno doći u takvoj odjeći u onu koja se Božijom zove.

Na vrijeme klanjati. Upitan, koje je djelo najbolje, Poslanik je rekao: „Namaz u njegovo vrijeme“. Ovdje se naravno misli na prvo vrijeme, ono, čim namaz nastupi jer je svako odgađanje dobrog djela problematično zbog činjenice da ne znamo do kada ćemo disati. Istina je da je namaz obavljen u svom vremenu a npr. vrijeme podne je, od podne do ikindije, ispravan, ali nije jednako vrijedan kao onaj koji je obavljen u prvo vrijeme. Pogotovo ako je odgađanje neopravdano. Nije propis naše vjere ni okrutan ni nemoguć ali svaki insistira na perfekciji i istoj trebamo težiti. Ima braće koja u našim okolnostima početak namaza u džematu smatraju s početkom farz namaza, ne pridajući važnost sunnetu. Nama vjekovima namaz počinje odmah iza ezana, osim akšama, svaki počinje sa sunnetima i tada mu se pristupa. Ta naša braća koji sunnete provedu u razgovoru i čekanju a želeći postići nagradu prvog safa, preko braće koja su  smjerno obavili sunnetske rekate prekoračuju i žure, ne shvatajući da oni ustvari proizvode nered što je veći problem jer skrnavi džematski sklad od eventualne nagrade za stajanje u prvom safu.

Da bi namaz bio ispravan, treba se ispravno okrenuti, a to znači po naredbi Božijoj, lice svoje prema Mesdžidul haramu usmjeriti. I u ovom kao i drugim propisima postoje izuzetci i nužne situacije. Allah dž.š., nas uči da ako ne možeš istražiti gdje je kibla, kud god da se okreneš, tamo je strana Božija. Ova spoznaja da će nam biti ispravan namaz i ako se ne okrenemo prema kibli ne oslobađa nas obaveze da ispravnu stranu tražimo. Isto tako spoznaja da će biti ispravan namaz u neadekvatnoj odjeći ne oslobađa nas obaveze da se po propisu i lijepo obučemo, baš kako to Allah dž.š., naređuje: „O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada hoćete namaz da obavite, kada hoćete uz džamiju da idete“.

Nije dovoljno da bi se vjernikom potvrdili samo u srcu šehadet imati. U šartima naše vjere se kaže, i to u prvom, da trebamo svjedočiti Allahovo jedinstvo i Muhammedovo poslanstvo a to znači iskazati ga, obejaniti, javnosti saopćiti da smo muslimani. Vjera jeste u srcu ali je obaveza i da šehadet bude na jeziku. Jeste i nijjet u srcu, ali da bi se namazu, toj temeljnoj dužnosti našoj, tom stubu naše vjere ozbiljno pristupilo, treba nijjet i reći, jezikom ga očitovati. Ne treba sporiti da je nijjet u srcu i da ako ga i ne izgovorimo namaz je valjan ali braćo, zar se kao muslimani ne borimo za perfekciju u svemu pa i u upotpunjenju nijjeta.

Na kraju da kažem, može se različito klanjati, četiri su pravne škole u našem ummetu, a to znači i toliko načina da se namaz obavi. Svi su ispravni a za nas je najbolji onaj kojim ne narušavamo vjekovima građeni džematski sklad i naše zajedništvo. Nema sumnje da voda i uvezena i domaća će ugasiti našu žeđ. Kupujući domaću mi osim što gasimo žeđ našem društvu donosimo korist. Kupujući tuđu mi hoćemo ugasiti žeđ ali nećemo koristiti ni našem društvu ni našoj državi. Često postupajući tako mi ustvari jačamo neprijatelje i ovog naroda i ove zemlje. Koga pomažemo kad prihvatamo drugo a ostavljamo naše? I to drugo i to naše je kad je u pitanju namaz  ispravno, ali slijedeći naše mi snažimo naše zajedništvo i donosimo korist našem društvu. Koga pomažemo ako prihvatamo tuđe? Eto s tim pitanjem želim da danas s ove džume pođemo kući.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da perfekciji težimo i nad jedinstvom našim neumorno bdijemo. Amin!

Izet ef. Čamdžić

11.08.2017.god.