IKC Ulm

Pripovijeda se da je Isa a.s., gledao starca kako ore zemlju. Proučio je dovu: „Moj Allahu, odstrani iz njegova srca nadu“. U tom trenu starac je ostavio ralo i sjeo. Nakon kratkog vremena Isa a.s., se opet obrati Gospodaru i zamoli: „Moj Allahu, vrati mu nadu“. Starac je ustao i nastavio orati. Isa a.s., ga je upitao, zašto je tako postupio, a starac reče: „Dok sam orao, moja mi duša reče:' Do kada ćeš raditi a tako si ostario?', pa sam bacio ralo i sjeo, a potom mi duša reče:' Tako mi Allaha moraš jesti dokle god si živ', pa sam se prihvatio svoga rala“.

Ono što čovjeka u odnosu na stvorenja druga čini drugačijim je i nada. Kroz vrijeme je opisujući sebe, čovjek tu svoju posebnost sažeo u izreku: „Nada zadnja umire“. U čovjekovoj je prirodi da se uvijek nada da će sutra biti bolje. Ta nada ga održava i na borbu podstiče. Kako se u svemu može otići u krajnost, i kad je u pitanju nada, ista opasnost vreba, pa je Poslanik upozorio: „Najviše čega se za vas plašim jesu, duga nada i slijeđenje strasti“. Duga nada čovjeka vodi zaboravu Ahireta a slijeđenje strasti ga od Istine udaljava.
Iz pripovijesti o Isa a.s., i starcu, učimo da i nada mora imati mjeru i biti ona koja nije isprazna već nada koja pokreće na akciju. Poslanik upozorava: „Onima koji na Dunjaluk navaljuju i za njim hlepe i koji škrtare, Allah obećava siromaštvo, zauzetost i brigu, poslije koje neće doći rasterećenje“.
Nada u dug život je nada svakog čovjeka. U narodu se kaže da postoji samo jedna stvar koju ljudi istovremeno i žele i mrze, to je starost. Mladi starost žele, ona je njihova nada, a stari je mrze jer im ona nadu gasi i poslije nje ne slijedi ništa osim smrt.
Čovjekova nada, ustvari vjernikova nada, treba biti takva da protestira protiv sadašnjega stanja. To mora biti nada koja na borbu i akciju pokreće jer je samo takva ispravna, samo takva je vjernička. Ebu Derda r.a., je došao u grad Hims u Siriji i tamošnjim stanovnicima se obratio: „Zar vas nije stid da gradite ono u čemu nećete živjeti? Zar vas nije stid da se nadate onome što nećete dočekati i da pohlepno sakupljate ono što nećete pojesti? Oni koji su bili prije vas sagradili su tvrde objekte, sakupili mnogo imetka i imali nadu u dug život, ali su sad njihove kuće kaburovi, njihova nada obmana, a imetak je postao njihova propast“.
Imam Gazali u svom djelu Mukašefetu-l-kulub, bilježi da je Adem a.s., svom sinu Šitu a.s., oporučio i naredio da i on to djeci svojoj oporuči. Rekao je: „Reci im da se ne smiruju uz Dunjaluk. Kada sam ja pomislio da mogu postati vječan, iz Dženneta sam izveden. Reci im da dobro misle na posljedice onoga što rade. Da sam ja mislio na posljedice, ne bi mi se desio izlazak iz Dženneta. Reci im da kada im se u prsima zbog nekog djela stijesni neka to djelo ostave. Kada sam ja odlučio okusiti plod zabranjeni, srce mi se uznemirilo, a ja to nisam ostavio pa se zbog toga kajem. Reci im da se savjetuju o svojim poslovima. Da sam se ja s melekima posavjetovao, ne bi me snašao izlazak iz Dženneta“.
Mnogo je toga u našoj zemlji, u društvu našem,nedovršeno, nedefinisano, neuređeno i često mi naše izraze nezadovoljstva, neslaganja sa stanjem u kojem jesmo, završavamo isticanjem nade da će sutra biti bolje. Vjernikova nada, nipošto nije i ne smije biti samo riječ, ona je akcija, ona je borba. To je nada koja protestira protiv onoga što nam to bolje ne omogućava sad, danas.
Naša nada braćo, naša vjernička nada, protestira protiv onih koji se smiruju uz Dunjaluk i na nedozvoljen, haram način, a na štetu nas i domovine nam, prisvajaju sebi. Naša nada u bolje sutra, u bolje za našu djecu, mora biti protest i borba protiv neodgovornih, nesposobnih, nesavjesnih, korumpiranih. Ta naša nada, da sutra bit će bolje, ako nas ne pokrene na borbu danas, to bolje neće doći. Vjernik uvijek razmišlja o posljedicama onoga što čini. Starac iz kazivanja s početka, sebe na rad pokreće jer razmišlja o posljedicama svoga nerada. I Adem a.s., žali što je u jednome trenu smetnuo s uma posljedice onoga što čini.
Naša nada mora biti protest protiv ravnodušnosti prema grijehu koja se danas u ljude nastanila. Ulema nas naša uči da ako želimo promijeniti svoje stanje, moramo promijeniti svoje djelovanje. Nama, da bi bilo bolje, a svi to bolje želimo, nužno je da se od grijeha udaljimo, da srca svoja od zavidnosti, mržnje i svake tjeskobe očistimo. Nama, da bi bilo bolje, a svi to želimo, potrebno je da budemo daleko od svega što odnose među nama narušava. Želiš bolje a lažeš, želiš bolje a ogovaraš, želiš bolje a zavađaš, želiš bolje a spreman si radi svoje dobiti i svog interesa sve prodati, izdati, zajednički interes iznevjeriti. Nada u bolje sutra mora nas mijenjati.
Ona mora biti protest protiv srušenog sistema vrijednosti u društvu. Kako da bude bolje sutra kad je sad, danas, u ovom našem društvu i utjecajniji i cjenjeniji neki kafandžija s novcem od nastavnika i profesora? Kako da nam bude bolje sutra kad se danas niko ko bi trebao, kome smo vlast i moć u ruke dali, ne bori protiv kladionica i protiv bezperspektivnosti koja osvaja duše naše omladine? Kakvi su se to u posljednjim godinama donijeli propisi koji bi mladima olakšali zaposlenje, stambeno zbrinjavanje, zasnivanje porodice? Uzaludne su naše nade bez akcije, bez borbe.
Te naše nade u bolje sutra moraju biti protest protiv vladavine prljavo i nečasno stečenog kapitala, nada naša, vjernička mora biti borba za vladavinu prava, za jednakost svih pred zakonom i pravljenje društva u kojem svima jednake šanse za uspjeh pružamo. Naša nada neće, akcija i borba hoće, skinuti lanac sa zatvorenih kapija naših preduzeća. Naša isprazna nada neće, akcija i borba hoće, napraviti puteve, otvoriti fabrike i omogućiti da se ovdje rađaju i rastu djeca, naša djeca, a ne po dalekim i hladnim evropskim metropolama.
Vjernikova nada je borba i rad, ona je protest protiv sadašnjeg zarad boljeg sutra.
Uzvišeni Bože, pomozi nam. Amin!

Izet ef. Čamdžić
12.01.2018.god.