Kako Kur'an odgaja vjernike

Zelite li da svake sedmice primate hutbu iz I.K.C. Ulm?
Posaljite mi e-mail sa sljedecim tekstom:Zelio bih da ubuduce primam hutbe putem e-maila.
Kliknite na ovaj link

Draga braco i cijenjene sestre, draga omladino. Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na najcasnijeg, najodabranijeg, najpotpunijeg, najmoralnijeg i najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana.

Draga braco i sestre, doista je najbolji odgajatelj koji moze da odgoji covjeka Casni Kur’an. Koga Kur’an odgaja taj nikada nece zalutati niti ce sa pravog puta skrenuti. Onoga koga odgaja drustvo, okolina ili roditelji koji se ne boje Allaha, kod kojih se taj odgoj ne bazira na casnim ajetima nase plemenite knjige zasigurno da ce zalutati, zastraniti ili pogresno ga odgojiti.

Danas cemo zapoceti kroz ajete sure El-Hudzurat da govorimo o nacinu na koji Kur’an Casni odgaja vjernike. Neki ovu suru nazivaju surom odgajateljicom zbog velikog broja odgojnih metoda koje ona u sebi sadrzi. U njoj cemo vidjeti kako Kur’an izgradjuje odnos muslimana spram Allaha i Njegovog Poslanika, zatim kakvi muslimani trebaju da budu jedni spram drugih, te kako da se ophode kada vide da se muslimani medjusobno sukobljavaju i bore jedni protiv drugih.

Na samom pocetku ove sure Allah Uzviseni doziva vjernike, jer vjernici su ti koji su prihvatili Kur’an, koji su priznali Muhammeda s.a.v.s., za svog Poslanika, i vjernici su ti koji se odazivaju Allahovu pozivu kako bi On sa njima bio zadovoljan. Uzviseni kaze:

"O vjernici, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve cuje i sve zna."(El-Hudzurat, 1)

Ovo su ajeti kojima Uzviseni Allah odgaja Svoje robove vjernike, u pogledu njihovog odnosa prema Allahu i Njegovom Poslaniku, kao sto je iskazivanje stovanja, pocasti, velikodostojnosti. Uzviseni kaze:

"O vjernici, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegova", tj. ne zurite ni u cemu kad ste s njim, odnosno prije njega, nego budite od onih koji ce ga slijediti u svim stvarima, sve dok vam to ne postane obavezan nacin ponasanja. Tako se desilo Muazu, r.a., kada ga je upitao Poslanik, saljuci ga u Jemen: "Po cemu ces suditi?" - A on odgovori: "Po Knjizi Uzvisenog Allaha" - pa ga ponovo Poslanik upita: "A ako tu ne nadjes?" "Onda po sunnetu Allahova Poslanika, s.a.v.s.", pa opet upita Poslanik: "Pa ako ni tamo ne nadjes?" - on dodade: "trudit cu se svojim misljenjem", a Allahov Poslanik, s.a.v.s., udarivsi ga u prsa rece: "Hvala Allahu, Koji je pomogao izaslanika Allahova poslanika u onome cime je Njegov Poslanik zadovoljan." Ovaj hadis navode: Ahmed, Ebu-Davud, Tirmizi i Ibn-Madze. Poenta je u tome sto je Muaz na posljednje mjesto stavio svoje razmisljanje i svoj sud, odnosno iza Allahove Knjige i sunneta Njegova Poslanika, s.a.v.s. A da je svoje misljenje pretpostavio Kur’anu i sunnetu, bio bi od onih koji istupaju ispred Allaha dz.s., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Kaze Alija ibn Talha navodeci to od Ibn-Abbasa, r.a., da rijeci:

"Ne istupajte ispred Allaha i Njegova Poslanika", znace: "Ne govorite nista sto je u suprotnosti sa Kur’anom i sunnetom." "I bojte se Allaha" u onome sto vam je naredjeno.

Allah zavrsva ovaj ajet rijecima:"Uistinu, Allah sve cuje i sve zna ", tj. Cuje vase glasove (rijeci), "I sve zna", tj. zna vase nijete.

Kaze Uzviseni Allah, dz.s.:

"O vjernici, ne dizite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao sto glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila ponistena vasa djela, a da vi i ne osjetite."/2/."

Ovo je dodatna uputa kojom Allah, dz.s., odgaja vjernike da ne dizu svoje glasove u prisustvu Allahova Poslanika iznad njegova glasa. Buharija navodi hadis od Abdullaha ibn Zubejra, r.a.: "Da je dojahala delegacija iz plemena Benu Temim do Muhammeda, s.a.v.s., pa je rekao Ebu-Bekr, r.a.: "Postavljen je Ka‘ka‘a ibn Me‘abeda za njihovog vodju." Onda je Omer, r.a., rekao: " Ne, vec je za vodju odredjen El-‘Akre ibn Habis." Tada je Ebu-Bekr ponovo rekao: "Ti bas hoces da mi proturijecis" - na sto je Omer, r.a., odgovorio: "Nemam zelju da ti proturijecim", pa su se poceli prepirati povisujuci svoje glasove te je objavljen ajet o tome:"O vjernici, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegova…"

Allah Uzviseni dalje kaze:

"Doista, onima koji utisaju glasove svoje pred Allahovim Poslanikom, a to su oni cija je srca Allah iskusao u bogobojaznosti - pripada oprost i nagrada velika."/3/

Poslusajmo draga braco i sestre ovu pricu koja govori o jednom ashabu zvani Sabit bin Kajs koji je mislio da se kur’anske rijeci u vezi zabrane podizanje glasa kod Poslanika odnose na njega, jer je imao izuzetno krupan glas i kada bi sasvim normalno govorio, poslusajmo sta se sa njim desilo.

Biljezi Buharija od Enesa ibn Malika, r.a. da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., primijetio izostajanje Sabita ibn Kajsa, pa je jedan od ljudi rekao: 'O Allahov Poslanice, ja cu te obavijestiti o tome sta mu se dogodilo.' Onda je otisao i nasao ga u svojoj kuci oborene glave, pa ga upitao: 'Sta ti je?' - na sto mu Sabit odgovori: 'Zlo!' Bio je podigao svoj glas iznad glasa Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je mislio da su mu propala sva djela, te da je sigurno od stanovnika Dzehennema. Vratio se ovaj covjek Vjerovjesniku, s.a.v.s., i obavijestio ga sta je ovaj rekao. Zatim kaze Musa (tj. sin Enesa ibn Malika) da je Poslanik naredio da se vrati ovaj covjek Sabitu i da ga obraduje velikom radoscu: 'Reci mu da nije dzehenemlija, nego je dzenetlija.'" Ovo predanje biljezi sam Buharija.

Zatim je zabranjeno podizanje glasa pred Vjerovjesnikom, s.a.v.s., kao sto se podize u slucaju kada covjek zeli nadvisiti ton svoga protivnika. Naprotiv, Poslaniku se treba obracati smireno i uz duzno postovanje. Zbog toga Uzviseni kaze: "Ne razgovarajte s njim glasno kao sto glasno jedan s drugim razgovarate" isto tako Uzviseni kaze: "Ne dozivajte Poslanika kao sto se medjusobno dozivate." (24:63)

A Ulema kaze: "Pokudjeno je dizati glas kod kabura Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao sto je bilo pokudjeno i za vrijeme njegova zivota, jer ga treba postivati i ziva i mrtva." Halifa Omer, r.a., je cuo glas dvojice u Poslanikovoj dzamiji; pa kad su podigli svoje glasove, prisao im je i rekao: "Znate li gdje ste i odakle ste vas dvojica?" Oni rekose: "Iz Taifa." Na to ce Omer, r.a.: "Da ste iz Medine, zestoko bih vas istukao!"

A Allah, dz.s., kaze:"Da ne bi bila ponistena vasa djela, a da vi i ne osjetite", tj. Mi vam zabranjujemo da dizete glas kod Poslanika, s.a.v.s., iz straha da se on ne naljuti, na sto bi se rasrdio Uzviseni Allah zbog ljutnje Svoga Poslanika, s.a.v.s., te da propadne djelo onoga koji ga naljuti, a on to i ne primijeti, kao sto se navodi u sahih hadisu: "Doista ima ljudi koji izgovaraju rijeci kojima je zadovoljan Uzviseni Allah, pa nisu ni svjesni da ih one vode u Dzennet. A ima i onih koji izgovaraju rijeci koje ljute Uzvisenog Allaha, a nisu ni svjesni da ih one vode u Vatru visu nego sto je izmedju neba i Zemlje." Zatim je Uzviseni Allah pohvalio spustanje glasa kod Poslanika, s.a.v.s., podsticao, upucivao i budio zelju za tim. Uzviseni kaze

"Doista, onima koji utisaju svoje glasove pred Allahovim Poslanikom - a to su oni cija je srca Allah iskusao u bogobojaznosti...", tj. ocisti ih i ucini ih spremnim i prilagodljivim, "pripada oprost i nagrada velika." Imam Ahmed navodi od Mudzahida, koji kaze: "Pisano je Omeru, r.a., vladaru pravovjernih, da li je covjek koji ne zeli pociniti grijeh i ne ucini ga bolji od covjeka koji zeli uciniti grijeh, ali ga ne ucini?" Omer, r.a., na to je odgovorio: "Doista, oni koji zele pociniti grijeh, pa ga ne ucine;"to su oni cija je srca Allah iskusao u bogobojaznosti - njima pripada oprost i nagrada velika."

"Zbilja, oni koji te dozivaju iza soba - vecina njih ne razmislja." "A da su se oni strpjeli dok im ti sam izidjes, bilo bi im bolje, a Allah prasta i milostiv je."

Zatim je Uzviseni Allah ukorio one koji dozivaju Allahova Poslanika, s.a.v.s., iza soba u kojima se nalaze njegove supruge, kao sto cine neuctivi beduini, savjetujuci ih sljedece:

"A da su se oni strpjeli dok im ti ne izidjes, bilo bi im bolje..."

Ovo je bio prvi dio tumacenja sure El-Hudzurat, molim Allaha da i nas odgoji kao sto je odgojila ashabe. Amin.

Kako Kur'an odgaja vjernike II dio

Na prethodnoj hutbi smo govorili o suri El-Hudzurat i njenom nacinu odgajanja vjernika. Vidjeli smo kako Kur’an trazi od vjernika da imaju poseban odnos spram Allaha i Njegovog Poslanika. U narednim ajetima cemo govoriti o tome kakav odnos muslimani moraju imati jedni naspram drugih.

Allah Uzviseni kaze:

"O vjernici, ako vam nekakav razvratnik (fasik) donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne ucinite, pa da se zbog onog sto ste ucinili pokajete."/6/

Uzviseni naredjuje provjeru vijesti fasika iz opreza da se ne bi presudilo po njegovim rijecima, jer on u vezi s tom vijesti moze biti lazov ili da je pogresno prenese te se sudija moze povesti za njegovim rjecima. Poznato je da je Uzviseni Allah zabranio da se slijedi put grijesnika. Zbog toga veci dio uleme odbija prihvatiti prenosenje od nepoznatih lica, kako se ne bi pogrijesilo u nekom odredjenom pitanju. Ima i onih koji prihvataju prenosenje takve osobe, jer je po njima obavezna provjera u slucaju da je prenosilac vijesti grjesnik, a ne nepoznata osoba. Mnogi spominju da je ovaj ajet objavljen zbog slucaja Velida ibn Ukbee ibn Ebi-Muajta, kad ga je Poslanik, s.a.v.s., poslao da preuzme zekat od plemena Benu-Mustalik. O tome govori vise izvora, a ponajbolji je onaj koji navodi Imam Ahmed u svome Musnedu preko prvaka plemena Benu Mustalik Harisa ibn Ebi-Dirara, oca Dzuvejrije bint el-Haris, majke svih vjernika, r.a. Navodi Imam Ahmed preko Dinara da je cuo Harisa ibn Ebi-Dirara el-Huzai, r.a., gdje kaze: /197/ "Dosao sam pred Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa me je pozvao u islam. Ja sam prihvatio donijevsi cvrstu odluku o tome. Zatim je pozvao na davanje zekata, sto sam takodjer prihvatio rekavsi: "O Allahov Poslanice, vratit cu se svom plemenu, pozvati ih u islam i na davanje zekata, pa ko mi se bude odazvao sakupit cu njegov zekat, a ti, o Allahov Poslanice, posalji izaslanika da preuzme sto budem sakupio." Nakon sto je Haris sakupio zekat od onih koji su se odazvali, obavijesten je covjek koji je trebao ici po to. Medjutim, on nije odmah otisao, tako da je Haris pomislio da ima nesto pri njemu sto je razljutilo Uzvisenog Allaha i Njegova Poslanika, s.a.v.s. Pozvao je ugledne ljude svoga plemena i rekao im: "Allahov Poslanik rekao mi je da ce mi u odredjeno vrijeme poslati svoga izaslanika, da bi od mene preuzeo prikupljeni zekat. Allahov Poslanik, s.a.v.s., drzi zadanu rijec, a ja ne vidim sta je zadrzalo njegova izaslanika, osim ako nije srdzba, pa zato, hajdemo do Poslanika, s.a.v.s. U medjuvremenu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., poslao je Velida ibn Ukbeta ibn Ebi-Muajta, kako bi od Harisa preuzeo prikupljeni zekat. Velid je krenuo, presavsi jedan dio puta, pa se, prepavsi se, vratio do Poslanika, s.a.v.s., i rekao: "O Allahov Poslanice, Haris mi je odbio predati zekat i htio me ubiti!" Tako se razljutio Allahov Poslanik, s.a.v.s., da je poslao delegaciju do Harisa, koji se vec sa svojim drugovima bio zaputio prema Medini. Sretnu se na putu te povikase: "Ovo je Haris!" Kad im je prisao on ih upita: "Kome ste se zaputili?" "Tebi" - odgovorise. "Zasto?" - zapita Haris, a oni odgovorise: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., tebi je poslao Velida ibn Ukbeta, a on je smatrao da mu ti neces dati zekat i da ces ga ubiti." Na to Haris, r.a., rece: "Ne, tako mi Onoga Koji je poslao Muhammeda, s.a.v.s., uistinu, ja ga nisam ni vidio, niti mi je dosao." Kad je Haris dosao pred Poslanika, s.a.v.s., on ga je upitao: "Jesi li ti odbio dati zekat i htio ubiti moga izaslanika?" - A on odgovori: "Tako mi Onoga Koji te je poslao, uistinu nisam ga ni vidio, a nije mi ni dosao, a do sada se nisam pojavljivao, jer sam se bojao da nisam izazvao srdzbu Uzvisenog Allaha i Njegova Poslanika." Prenosilac kaze: "Pa je objavljen ajet:

"O vjernici, ako vam nekakav razvratnik donese...

Veoma je bitno provjeriti svaku vijest koja dodje do nas i ne sirite je dalje dok ne ustanovimo da li je istinita i da li u njenom daljem prenosenju ima hajra. Nas Poslanik s.a.v.s., nam porucuje da je covjeku dosta lazi samo da prenosi ono sto cuje, zato ne budimo od onih koji ce samo tracati ne razmisljajuci o onome sto prenosimo.

Dalje Uzviseni kaze:

"I znajte da je medju vama Allahov Poslanik; kad bi vas on u mnogo cemu poslusao, doista biste nastradali, ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vasim ga lijepim prikazao, a nevjerovanje i razvrat i neposlusnost vam omrazio. Takvi su na pravom putu", /7/ "dobrotom i blagodati Allahovom - A Allah sve zna i mudar je."/8/

"I znajte da je medju vama Allahov Poslanik", tj. budite sigurni da je pored vas Allahov Poslanik, te ga izdizite i ukazujte mu pocasti, budite uctivi sa njim i slijedite njegove naredbe. On najbolje zna sto je u vasem interesu i milosniji je prema vama od samih vas, a i njegovo misljenje o vama potpunije je od vaseg, kako kaze Uzviseni:

"Vjerovjesnik treba da bude preci vjernicima nego oni sami sebi." (23:6) Zatim je objasnio da je njihovo misljenje beznacajno u odnosu na brigu za njihovo istinsko dobro. Pa kaze Uzviseni: "Kad bi vas on u mnogo cemu poslusao, doista biste nastradali", tj. kad bi vas slijedio u svemu onome sto vi sami odabirete, to bi odvelo u grijeh, kao sto Uzviseni kaze:

"Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom sto je na njima..." (23:71) A rijeci Uzvisenog Allaha:

"Ali, Allah je vama vjerovanje omilio i u srcima vasim ga lijepim prikazao", tj. ucinio ga dragim u vasim dusama i uljepsao ga u vasim srcima. Prenosi Imam Ahmed od Enesa, r.a., koji kaze: /198/ "Kaze Allahov Poslanik: 'Islam se ocituje, a iman je u srcu.' Zatim pokaza svojom rukom na prsa i rece: 'Bogobojaznost je ovdje, bogobojaznost je ovdje.'"

"A nevjerovanje i razvrat i neposlusnost vam omrazio", tj. ucinio vam mrskim i nevjerovanje i razvrat, a to su veliki grijesi, a i neposlusnost, a to su svi grijesi. Ova je postupnost zbog upotpunjenja blagodati. A rijeci Uzvisenog: "Takvi su na pravom putu", tj. oni koji posjeduju ova svojstva Allah je dao uputu.

Prenosi Imam Ahmed, uz jos nekoliko hadisa od Ebu-Rifaata ez-Zerkija, a ovaj od svoga oca da je cuo Resulullaha, s.a.v.s., kako cini dovu u Bici na Uhudu kada su musrici uzmicali, govoreci: - jedan dio od onoga sto je rekao - /199/ "Allahu moj, omili nam iman i ukrasi ga u nasim srcima, a odbaci od nas nevjerovanje, razvrat i neposlusnost i ucini nas od onih koji su upuceni..." U jednom merfu hadisu kaze se: /200/ "Koga obraduju njegova dobra djela, a krivo mu je zbog njegovih losih djela, taj je vjernik." Zatim kaze Uzviseni:

"...dobrotom i blagodati Allahovom...", tj. ovo davanje koje vam je podario, to je blagodat od Njega vama.

"A Allah sve zna i mudar je", tj. zna ko zasluzuje uputu, a ko zabludu. Mudar je u Svojim rijecima, Svojim dijelima, Svome zakonu i propisima.

Molim Allaha da nam omili islam, iman i ihsan a da nam omrzne nevjerstvo, grijesenje i nepokornost. Amin.

Kako Kur'an odgaja vjernike III dio

Mjesec ramazan kojeg smo nedavno ispratili je mjesec casnog Kur’ani Kerima cija objava je zapoceta u njemu, ali njegovi propisi, poruke, zabrane i naredbe, upute i savjeti su vjecni. Kur’an je nama poslat da nas izvede iz tmina zla, ka svjetlu dobra. Iz zablude ka istini. Iz nemorala ka moralu. Iz nepostenog nacina zivota ka postenom. Kur’an nas uci kako da se ophodimo prema Allahu, prema Njegovom Poslaniku, prema svojoj porodici, prema roditeljima i djeci, kao i prema ostalim ljudima.

Vec smo u dvije hutbe prije ramazana govorili na temu kako Kur’an odgaja vjernike, danas cemo ako Bog da nastaviti dalje govoriti na ovu temu gdje u narednim ajetima Allah nas poducava kakvi treba da budemo i kakav stav da zauzmemo kada se muslimani medju sobom sukobe. Tako Uzviseni kaze u suri El-Hudzurat u 9 ajetu sljedece:

"Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak ucini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je ucinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni, onda ih nepristrano izmirite i budite pravedni; Allah, zaista, pravedne voli."(El-Hudzrurat, 9)

Vjernicima Allah naredjuje da zive u miru i to je osnova medjuljudskih odnosa, a ne rat, medjutim Uzviseni zna da je covjek bice koje da bi ostvarilo svoje ciljeve ima sklonost ka cinjenju nereda i proljevanju krvi na zemlji, zato ih priprema i za takvo stanje tj. situaciju kada muslimani izgube razum te umjesto da putem dogovora i dijeloga rijese novonastale probleme oni posegnu za oruzjem.

Sta tada ciniti? Kome se prikloniti? Da li jos vise raspirivati sukob ili ga smiriti?

Uzviseni ovim kur’anskim ajetom naredjuje Svojim robovima da pomiruju zavadjene grupe, te kaze:

"Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih...", i pored medjusobne borbe Allah, dz.s., naziva ih vjernicima. Ovim Buharija, i neki drugi, potkrepljuju svoj stav da se ne izlazi iz imana zbog grijeha, pa makar oni bili i veliki, dok suprotno misljenje imaju haridzije, mu’tezile i njima slicni. U Buharijinom se Sahihu navodi hadis o h. Hasanu, a prenosi ga Ebu-Bekr, r.a., gdje se kaze: "Allahov je Poslanik, s.a.v.s., jednog dana drzao hutbu na minberu, a sa njim je bio Hassan sin Alijin, r.a., pa bi gledao malo u njega, pa malo u narod i rekao: "Zaista je ovaj moj sin (unuk) gospodin, a mozda ce Allah jednog dana uciniti da se preko njega dvije velike skupine muslimana izmire." Tako je i bilo, kao sto je i rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s. Preko njega je Allah, dz.s., pomirio Sirijce i Iracane nakon dugotrajnih ratova i zestokih okrsaja.

A rijeci Uzvisenog:

"A ako jedna od njih ipak ucini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je ucinila nasilje, sve dok se Allahovim propisima ne prikloni...", tj. sve dok se ne vrate Allahovim propisima i propisima Allahova Poslanika, s.a.v.s., i da slusaju i slijede samo istinu. U sahih hadisu navodi se tako od Enesa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Pomozi svoga brata pa bio on onaj koji cini nekome nepravdu ili je ona nad njim ucinjena! (zalima i mazluma)" - pa sam upitao: "O Poslanice, znam kako bih pomogao mazlumu, ali kako pomoci zalimu?" Alejhis-selam rece: "Da ga sprijecis da nasilje ucini; to mu je, zaista, pomoc."

Navodi Imam Ahmed od Enesa, r.a., koji kaze: "Receno je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: "Bilo bi dobro da odes do Abdullaha ibn Ubejja" - pa mu se zaputio Vjerovjesnik, s.a.v.s., jasuci na magarcu, a za njim su ostali isli pjeske, sve do mjesta koje je bilo barovito (mocvarno). Kada mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., prisao, ovaj mu rece: "Odmakni se od mene, tako mi Allaha, smrad tvog magarca uznemirava me." A onda je jedan od ensarija rekao: "Tako mi Allaha, magarac Allahova Poslanika bolje mirise od tebe." Prenosilac nastavlja pa kaze: "Onda se Abdullah i njegovi ljudi razljutili, razljutili su se isto tako i ashabi, te je medju njima nastala tuca motkama, rukama i obucom, pa smo obavijesteni da je zbog toga dosla objava:

"Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih..." O ovome govore i Buharija i Muslim. A Uzviseni kaze:

"...Pa ako se priklone, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni. Allah, zaista, pravedne voli", tj. budite pravedni medju njima kako bi svaki od njih bio pravedno zadovoljan.

"Allah, zaista, pravedne voli." Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Abdullaha ibn Amra, r.a., koji kaze: "Uistinu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Zaista ce oni koji su bili pravedni na dunjaluku biti na minberima od dragulja u blizini Milostivog Allaha, a zbog ucinjene pravde na ovom svijetu.'

Pricao nam je Abdullah ibn Jezid sa svojim senedom od Abdullaha ibn Amra, r.a., a ovaj od Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Pravedni kod Uzvisenog Allaha na Sudnjem danu ce biti na minberima od svjetlosti, s desne strane Arsa; to su oni koji su bili pravedni u svojim presudama, prema svom narodu i prema onima koji su im bili potcinjeni."

A rijeci Uzvisenog:

"Vjernici su samo braca, zato pomirite vasa dva brata i bojte se Allaha da bi vam se milost ukazala."(El-Hudzurat, 10)

"Vjernici su samo braca", tj. svi su braca u vjeri, ovako stoji u Kur’anu, ali nazalost ovako nije u praksi, jer vidimo kako se vjernici bore jedni protiv drugih, vrijedjaju i omalovazavaju, ne priskacu u pomoc niti u zastitu njihovih prava. I sve dok ovako stanje bude medju nama nece nam se Allah smilovati.

Allahov Poslanik, s.a.v.s. je reako: "Muslimani su braca i jedan drugom ne smiju ciniti nasilja, niti smiju jedan drugoga napustati."

A i u sahihu se kaze: "Allah ce pomoci onome ko bude u pomoci svome bratu."

I u drugom Sahihu: "Primjer vjernika u medjusobnoj paznji, milosrdju i saosjecanju jeste kao jedno tijelo. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi odazovu mu se i pridruze u bolu sa nesanicom i groznicom."

A rijeci Uzvisenog:

"Zato, pomirite vasa dva brata...", tj. dvije zavadjene skupine.

"I bojte se Allaha", tj. u svim vasim stvarima. "Da bi vam se milost ukazala." Ovo je pojasnjenje Allaha, dz.s., da je On Milostiv prema onome ko Ga se boji.

Molim Allah Uzvisenog da nas ucini istinskom bracom, da se volimo, postujemo i pomazemo, a da ne vrijedjamo jedni druge, niti nasilje da cinimo niti ledja jedni drugom da okrecemo. Amin.

Kako Kur'an odgaja vjernike IV dio

Nakon sto smo govorili o nacinu ophodjenja vjernika prema Allahu, Njegovom Poslaniku, zatim o nacinu ophodjenja prema svojoj braci vjernicima kada se sukobe, danas cemo govoriti o nacinu ophodjenja vjernika spram vjernika, tj. o onim stvarima koje su zabranjene da se cine i koje vode narusavanju dobrih bratskih, vjernickih i medjuljudskih odnosa. Tako Uzviseni Allah kaze u suri El-Hudzurat u 11 ajetu sljedece.

"O vjernici, neka se muskarci jedni drugima ne rugaju, mozda su oni bolji od njih, a ni zene drugim zenama, mozda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ruznim nadimcima! O kako je ruzno grjesnicko ime nakon vjerovanja! A oni koji se ne pokaju - sami sebi cine nepravdu."(El-Hudzurat, 11)

Uzviseni je ovim ajetom zabranio ruganje i ponizavanje, kao sto je navedeno u sahih hadisu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje kaze: "Oholost je omalovazavanje istine i preziranje ljudi", tj. smatranje drugih manje vrijednim, sto je haram. Ponekad se desi da omalovazavani bude bolji kod Allaha, dz.s., od onih koji ga ogovaraju. Zbog toga Uzviseni kaze:

"O vjernici, neka se muskarci jedni drugima ne rugaju, mozda su oni bolji od njih, a ni zene drugim zenama, mozda su one bolje od njih..." A to je dakle zabranjeno i muskarcima i zenama.

Uzviseni Allah kaze: "I ne kudite jedni druge...".

Kako god kod nas ima ruganja i ponizavanja ima isto tako i kudjenja, a kudjenje nije nista drugo do li ogovaranje rijecima. Npr. Kada vas neko upita za nekoga vi umjesto da kazete istinu vi ga pocnete kuditi i govoriti on je ovakav ili onakav, a svega toga nema pri nasem bratu.

Drugim rijecima to je klevetanje, a Uzviseni kaze:"Tesko svakom klevetniku, podrugljivcu." (104:1)

A rijeci Uzvisenog: "I ne zovite jedni druge ruznim nadimcima", znaci, nemojte jedni druge nazivati nadimcima koje doticne osobe ne bi voljele cuti. Prenosi Imam Ahmed od Ebu-Dzuvejreta ibn Dahaka, koji kaze: "O nama, Benu-Seleme, objavljeno je:

"I ne zovite jedni druge ruznim nadimcima", pa kaze: "Dosao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u Medinu, a medju nama nije bio nijedan covjek, a da nije imao po dva - tri imena. Kad bi nekog od njih Poslanik zvao jednim od tih imena rekli bi: "O Allahov Poslanice, on se ljuti zbog toga." Pa je objavljeno: "I ne zovite jedni druge ruznim nadimcima." Isto ovo navodi i Ebu- Davud.

A rijeci Uzvisenog:

"O, kako je ruzno grjesnicko ime nakon vjerovanja", tj. ruzno je svojstvo podrugljivi nadimak, kao sto je bilo u dzahilijjetskom periodu u kojem su bili upropastili sebe, a poslije toga usli u islam. "A oni koji se ne pokaju", zbog ovoga, "sami sebi cine nepravdu."

"O vjernici, klonite se mnogih sumnjicenja, neka su sumnjicenja, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha, Allah zaista, prima pokajanje i Milostiv je."(El-Hudzurat, 12)

Uzviseni je Allah zabranio Svojim robovima mnoga sumnjicenja, a u to spada uvreda prema porodici, bliznjima i ljudima, bez ikakvog razloga, jer nesto od toga je cisti grijeh, pa neka se toga klone iz opreza. Predvodnik vjernika (Emirul-mu’minin), Omer ibn el-Hattab, je rekao: "Nikako ne sumnjaj, ni za jednu rijec koja je izisla iz usta tvoga brata vjernika, da je ona nesto drugo osim istina, a ti ces joj u dobru pronaci osnovu."

Prenosi Malik od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaze da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.:

"Cuvajte se sumnjicenja, jer je sumnjicenje najveca laz. Nemojte jedan drugog uhoditi, niti prisluskivati. Nemojte jedan drugom zavidjeti, niti se medjusobno mrziti, niti jedan drugom ledja okretati. Budite, o Allahovi robovi braca." Ovo prenose Buharija, Muslim, Ebu-Davud od El-Utbeja, a ovaj od Malika. Enes, r.a., kazuje da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /212/ "...Nije dozvoljeno muslimanu izbjegavati brata muslimana duze od tri dana."

"...i ne ogovarajte jedni druge..." U ovome se ukazuje na zabranu ogovaranja koju je vec rastumacio Zakonodavac. Tako stoji i u hadisu koji navodi Ebu-Davud od Ebu-Hurejrea, koji kaze: "Receno je: 'O Allahov Poslanice, sta je to gibet?' 'Da spomenes brata po onome sto on ne voli' - odgovori Poslanik, s.a.v.s., pa bi upitan: S[ta mislis, Allahov Poslanice, ako je to sto sam rekao o mom bratu istina?' Na to ce, s.a.v.s.: 'Ako je istina, time si ga ogovorio; a ako to bude laz, onda si ga potvorio.”

Ogovaranje je sa stanovista idzmaa grijeh, dok je izuzetak iz toga ono “ogovaranje” kod kojeg preovladava opcedrustveni interes, kao sto je kod iznosenja dobrih i losih osobina prenosioca hadisa i kod ukazivanja savjeta i sl. Sve drugo je strogo zabranjeno. Zbog ovoga je ogovaranje Uzviseni usporedio sa jedenjem mesa mrtvog insana, kao sto kaze:

"Zar bi nekom od vas bilo drago jesti meso umrlog brata svoga - a vama je to odvratno...", tj. prirodno je da vam je to mrsko, pa prihvatite ga kao serijatsku zabranu, jer je kazna gora od toga. Na ovaj nacin zeli se izazvati odvratnost prema tom cinu, a i samo upozorenje, kao sto kaze Allahov Poslanik, s.a.v.s., o osobi koja je nesto poklonila, pa to poslije trazi natrag - da je: "Poput psa koji povrati pa onda to pojede." Prenosi Ebu-Davud od Ebu-Hurejrea, koji kaze da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Jednog muslimana njegov imetak, cast i krv, haram su drugome muslimanu; dovoljno je covjeku zlu to da ponizava svoga brata muslimana."

Prenosi Ebu-Davud od Ebu-Burdeta el-Belevija, koji kaze da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "O vi koji vjerujete samo jezikom i u cija srca iman jos nije usao, ne pratite i ne istrazujte mahane muslimana, jer onome ko istrazuje tudje mahane Allah ce istraziti njegove mahane. A ciju mahanu Allah istrazi, razotkrit ce ga medju njegovim najblizim."

Molim Allaha Uzvisenog da ocisti nase duse i srca od svega onoga sto sto im ne dolikuje, da nas Allah sacuva od vlastitog i tudjeg zla. Amin.

Kako Kur'an odgaja vjernike V dio

Nakon sto je Uzviseni Allah govorio u suri El-Hudzurat o onome sto jedan vjernik ne smije ciniti drugome vjerniku kao sto je ismijavanje, ruganje, dozivanje ruznim nadimcima, te da jedan musliman mora da se cuva sumnjicenja svog brata iz kojeg najcesce proizidje ogovaranje koje Uzviseni isto tako strogo zabranjuje poredeci ga sa jedenjem mesa mrtvog brata svoga, poslije svih ovih savjeta i uputa Allah nas upucuje na osnovu naseg stvaranja govoreci da je svim ljudima osnova ista, a to je stvaranje od jenog covjek i jedne zene. Uzviseni Allah kaze:

"O ljudi, Mi smo vas od muskarca i zene stvorili i plemenima i narodima vas ucinili da biste se upoznali. Najugledniji od vas kod Allaha je onaj koji Ga se najvise boji; Allah, uistinu sve zna i nije Mu skriveno nista."(El-Hudzurat, 13)

U ovom ajetu obavjestava nas Uzviseni Allah da je sve ljude stvorio od jedne osobe i od nje stvorio njenog para, a to su Adem i Hava, i podijelio ih na narode i plemena, te da su svi ljudi jednaki po porijeklu, da su nastali od zemlje, odnosno od Adema i Have, a.s. Razlikuju se samo u pitanju vjere i to u tome koliko je ko pokoran Allahu, dz.s., i koliko slijedi Njegova Poslanika, s.a.v.s. Zbog toga Uzviseni Allah ovako govori, nakon zabrane ogovaranja i medjusobnog ponizavanja ljudi upozoravajuci na jednakost ljudskog roda.

"O ljudi, Mi smo vas od muskarca i zene stvorili i plemenima i narodima vas ucinili da biste se upoznali...", tj. kako bi se postiglo medjusobno upoznavanje unutar i van plemenske zajednice.

Prenosi Ebu-Isa et-Tirmizi od Ebu-Hurejrea, r.a., a on od Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: "Upoznajte svoje porijeklo, time cete ucvrstiti rodbinske veze, jer, zaista rodbinske veze donose ljubav u porodici, bogatstvo u imetku i produzuju zivot."

A Uzviseni kaze: "Najugledniji od vas kod Allaha je onaj koji Ga se najvise boji...", tj. izdvajanje jednih ljudi nad drugima kod Allaha je samo po bogobojaznosti, a ne po porijeklu. O ovome se navodi vise hadisa Allahova Poslanika, s.a.v.s., kao sto je: "Najbolji su medju vama u islamu oni koji su bili najbolji i u doba dzahilijeta, ako shvate vjeru..."

Muslim navodi od Ebu-Hurejrea, r.a., koji kaze da je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Zaista, Allah ne gleda u vase izglede, niti u vase imetke, nego gleda u vasa srca i vasa djela." Ovo navodi i Ibn-Madze.

Prenosi Ibn Ebi-Hatim od Ibn-Omera, r.a., koji kaze: "Ucinio je tavaf Resulullah, s.a.v.s., na dan osvajanja Meke, a na svojoj devi podrezanih usiju, dodirujuci stupove Kabe svojim stapom u ruci. Nije pronasao njoj mjesto za odmor pored dzamije, pa je otisao medju ljude i izisao do jednog korita i odmorio je. Nakon toga Resulullah, s.a.v.s., odrzao je govor na svojoj devi, zahvalio se Allahu, dz.s., najljepsom zahvalom, pa rekao: "O ljudi, zaista je Allah, dz.s., uklonio od vas mahane dzahilijetskog perioda i hvalisanje svojim ocevima. A ljudi ima dvije vrste: covjek dobar, bogobojazan, plemenit prema Allahu, dz.s., i covjek grjesnik, pokvarenjak, fasik." A Uzviseni Allah kaze:

"O ljudi, Mi vas od jednog covjeka i jedne zene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvise boji; Allah, uistinu sve zna i nije Mu skriveno nista." Zatim je dodao, s.a.v.s.: "Govorim ove rijeci trazeci oprosta i sebi i vama." Ovo navodi i Ibn- Humejd.

Imam Ahmed prenosi hadis od Durree bint Ebu-Leheb, r.a., koja kaze: Ustao je covjek prema Vjerovjesniku, s.a.v.s., dok je on bio na minberu i upitao: "O Allahov Poslanice, koji je covjek najbolji?" "Najbolji ljudi su oni koji su najuceniji i najbogobojazniji prema Allahu, dz.s., naredjuju dobrocinstvo, zabranjuju losa djela i odrzavaju rodbinske veze" - odgovori Poslanik, s.a.v.s.

A rijeci Uzvisenog: "Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno nista", tj. dobro vas poznaje, obavijesten je o vasim postupcima i radi sta hoce: upucuje vas ili zavodi, milost ukazuje ili kaznjava. On je Taj Kome je sve poznato. Dalje Uzviseni s.v.t. kaze:

"Neki beduini govore: 'Mi vjerujemo!' Reci: 'Vi ne vjerujete, ali recite: 'Islam smo primili!' - a iman jos nije usao u vasa srca. A ako Allahu i Njegovom Poslaniku budete pokorni, On vam nimalo nece umanjiti nagradu za djela vasa" - Allah, uistinu, prasta i Milostiv je."(El-Hudzurat, 14)

Uzviseni Allah porice beduinima to sto sami sebe nazivaju vjernicima, a tek su prihvatili islam, a za to vrijeme nisu uspjeli ucvrstiti vjerovanje u svojim srcima.

"Neki beduini govore: 'Mi vjerujemo!' Reci: 'Vi ne vjerujete, ali recite: 'Islam smo primili!' - a iman jos nije usao u vasa srca." Iz ovog ajeti - kerima moze se zakljuciti da je iman nesto specijalnije u odnosu na islam, kako smatraju pripadnici ehli-sunneta vel-dzema’ata, pa navode hadis Dzibrila, a.s., kada je upitao sta je islam, zatim iman, zatim insan. Na taj se nacin izdvaja iz opceg u posebno, a iz posebnog u jos bolje. A posto su beduini sami sebe uzdigli na polozaj na koji jos nisu bili stigli, na ovaj im se nacin skrece paznja zbog toga. Oni ne spadaju u kategoriju munafika, kako ih neki smatraju, jer da su kao oni ponasali bi se svirepo i necasno kao sto se tako spominju munafici u suri "Et - Tevba" (97.ajet). Medjutim, o njima se govori na jedan odgajivacki nacin.

"Reci: 'Vi ne vjerujete, ali recite: 'Islam smo primili!' - a iman jos nije usao u vasa srca", tj. jos uvijek niste stigli do toga da shvatite sustinu vjere sto je ujedno stanje kod odredjenog broja muslimana. Zatim kaze Uzviseni:

"A ako Allahu i Njegovom Poslaniku budete pokorni, On vam nimalo nece umanjiti nagradu za djela vasa." Znaci, nece vam uskratiti od vasih nagrada nista.

Zatim da bi razdvojio ko su to pravi mu’mini Allah navodi sljedeci ajet te kaze:

"Pravi vjernici...", tj. oni ciji je iman upotpunjen, a to su:

"... samo oni koji u Allaha i Njegova Poslanika vjeruju i poslije vise ne sumnjaju...", tj. ne postoji ni trun sumnje u njihovu vjerovanju, oni se nalaze u jednom takvom stanju, stanju istinskog i cistog vjerovanja."

"I bore se na Allahovu putu imecima svojim i zivotima svojim." Znaci, predaju se punim srcem i najvrednijim svojim imetkom u pokornosti Allahu, dz.s., kako bi zadobili Njegovo zadovoljstvo.

"...Oni su iskreni" - kada kazu da su vjernici. Nisu kao neki beduini ili kao neki danasnji muslimani u kojima nema imana osim onog sto je na jeziku. Prenosi Imam Ahmed od Ebu-Seida el-Hudrija, r.a., koji kaze: "Zaista je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Vjernici na dunjaluku dijele se u tri skupine: oni koji vjeruju u Allaha, dz.s., i Njegova Poslanika i u to ne sumnjaju i bore se na Allahovu putu imecima i zivotima svojim; oni kojima ljudi mogu povjeriti svoje imetke i svoje zivote, i oni koji svoje zelje prepustaju Allahu, dz.s.

Molim Allaha Uzvisenog da nas ucini da pripadamo makar jednoj od ovih skupina, da nam Allah pomogne da se okoristimo ovim porukama i poukama i da svoje stanje i svoj ahlak popravimo i upotpunimo. Amin.

II dio

III dio

IV dio

V dio