|
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je učinio svojim robovima, koji nam je ukazao na pravi put i koji nas izvodi iz tame na svjetlo. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ga slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i imanu i islamu, cijenjene sestre muslimanke, danas ćemo ako Bog da započeti govoriti o jednom dijelu zemlje za koju se vežu mnogi historijski događaji, dijelu koji je oduvijek bio poprište sukoba raznih sila i osvajača, koji i dan danas krvari, dijelu koji će u skoroj budućnosti postati pozornicom dešavanja velikih predznaka Sudnjeg dana, to područje o kojem ćemo govoriti se zove Šam. U područje Šama spadaju zemlje Sirija, Jordan i Palestina. Zbog nedavnih krvavih događanja posebno ću se osvrnuti na Palestinu, njenu prošlost, sadašnjost i budućnost. Palestina je područje koje je još od ranog perioda čovječanstva bila naseljena. Već od 3000 godine p.n.e. su je naselili razna plemena među kojima i pleme zvano Filistejci po kojima je ova zemlja i dobila svoje ime. Za ovo područje se veže život i djelovanje mnogih poslanika kao što su poslanici Ibrahim, Ismail, Ishak, Davud, Sulejman, Isa a.s., Muhammed a.s. i mnogi drugi. Od svih ovih navedenih poslanika najviše se spominju imena trojice poslanika, a to su Sulejman a.s., Isa a.s., i Muhamed s.a.v.s. Na ovom području je nekada kako židovi tvrde Sulejman a.s., sagradio svoj hram kojeg oni nastoje pronaći i otkopati kako bi upotpunili mit i stvaranju velikog Izraela. Zbog njihovih radova koje poduzimaju ispod samog Mesdžidul-Aksa moglo bi doći do njegovog rušenja što im je vjerovatno krajnji cilj. Isa a.s., je kao što znamo rodio se u Betlehemu u Palestini, na tom području je djelovao i tu je kako kršćani tvrde se desilo njegovo pogubljenje a poslije toga uskrsnuće. Muslimani tvrde da ga je Allah doista uzdigao sebi, ali da nije bio razapet na krstu. Iz ovoga možemo vidjeti kako mnogi hoće da polažu pravo na posjedovanje Palestinske zemlje što će dovesti do čestih ratova kako u dalekoj prošlosti tako i skorijoj. Činjenica zbog koje muslimani pridaju značaj Jerusalemu leži u tome da se Mesdžidul-Aksa veže za Isru i Miradž našeg Poslanika s.a.v.s., i da je jedan namaz u toj džamiji vrijedan kao 500 u drugoj. Razne civilizacije, vojske i osvajači su gazili Palestinu i uzimali jedni drugima iz ruku. Za nas je interesantna činjenica da je Palestina koja je bila u rukama Bizantijaca došla pod upravu muslimana 635 godine. Halifa hazreti Omer je 638 godine odnosno 17 h.g. primio ključeve Jeruzalema od patrijarha Sofronija. Historija nije zabilježila takav human odnos muslimana spram kršćana. U Jeruzalemu nije bilo pokolja, nije bilo krvoprolića, nije bilo rušenja, ubijanja i pljačkanja, međutim ovo dobročinstvo će kršćani zaboraviti te će se muslimanima krvavo osvetiti. Palestina sa gradom Jerusalemom ostaje u rukama muslimana sve do 1099 godine kada dolaze krstaši vođeni željom za slavom, ratnim plijenom, stjecanjem posjeda i obećanjem za oprost grijeha i službe Bogu. Nakon što su ušli u grad nastao je strahovit pokolj. Ulicama su tekli potoci krvi pobijeđenih. A, kada je pao mrak, križari, plačući od mahnite radosti, pohitali su put Svetog groba i tamo na molitvu sklopiše još krvave ruke. Dugi niz godina nakon što je Jeruzalem osvojen nije se čuo ezan. Muslimanski lideri se nisu plaho obazirali što treća po vrijednosti Allahova kuća je u rukama krstaša. Borili su se jedni protiv drugih, čak su znali pozivati krstaše da im pomognu kako bi brat brata zbacio sa vlasti. (Kao da gledamo reprizu današnjih dana). Nakon deset križarskih ratova pod vođstvom Salahudina Kuds je ponovo vraćen u ruke muslimana 1187 tj. 583 h.g. Važno je istaći da se na prostoru Palestine desila jedna od najvećih bitaka u historiji islama. Riječ je o bici Ajn Džalut (658 h. god.), kada su muslimani pod vođstvom sultana Kutuza uspjeli poraziti Mongole koji su silovito nadirali sa istoka i koji su dugo nosili oreol nepobjedive vojske. Nakon toga Palestina ostaje pod muslimanskom upravom, prvo mamelučkom (do 1516.), a potom osmanlijskom, koja će potrajati punih četiri stotine godina, sve do 1917. godine, kada taj prostor postaje jedna od britanskih kolonija. Englezi su tu ostali do 1948. godine i tokom njihove okupacije maksimalno su pomagali dolazak jevrejskih doseljenika. Na taj način oni su, potpomognuti i drugim evropskim zemljama a naročito Sjedinjenim Američkim Državama, omogućili formiranje cionističke tvorevine Izrael. Ta tvorevina proglašena je, odmah nakon povlačenja Engleza, 14. maja 1948. godine. Istog momenta priznale su je SAD i bivši Sovjetski Savez. Objektivni i nezavisni intelektualni krugovi, i na Istoku tako i na Zapadu, smatraju da je formiranje države Izrael politička i historijska prevara, a po riječima Rože Garodija “Izrael ne posjeduje legitimitet – ni historijski, ni biblijski, ni pravni – u pogledu prostora na kojem je osnovan!” Formiranje Izraela u tom vrlo osjetljivom dijelu svijeta, gdje su sveta mjesta i muslimana i kršćana, uzrokovalo je krvave sukobe, eskalaciju nasilja, mržnje, ubistava… Od osnivanja te cionističke tvorevine tmine zla zavladale su tim prostorom, a nedužna palestinska krv prolijeva se danonoćno. Zadojeni idejom rasizma i mržnje prema Arapima općenito, a muslimanima posebno, cionisti su krenuli u nekoliko ekspanzionističkih ratova, od kojih je najteži 1967. godine, kada su okupirali cijelu Palestinu, Sinaj i Golansku visoravan, te 1982. kada su okupirali teritoriju južnog Libana. Torture, ubistva, pljačke, progonstva, zatvaranja, mučenja, rušenja domova, uništavanje ili oduzimanje imovine i drugi vidovi maltretiranja i ezijećenja postali su palestinska svakodnevnica. Prema popisu stanovništva iz 1922., Palestina je imala 752.048 stanovnika, od čega su Muslimani činili 78.3 %, Židovi 11.1 %, Kršćani 9.5 % a ostali oko 1 % stanovništva. Ipak, britanska vlada i Balfourova dekleracija 1917. obećale su Židovima domovinu u Palestini. S vremenom, to je područje počelo biti naseljavano od Židova koji su bježali od progona iz Europe. Imigracija masovnih razmjera i pozivi na osnutak hebrejske države izazvali su nasilne proteste Arapa, većinom zbog straha da bi Cionizam mogao rezultirati izbacivanjem nežidovskog dijela stanovništva. Prema službenim podacima, 367.845 Židova i 33,304 ne-Židova je imigriralo legalno u Palestinu između 1920. i 1945. Nakon završetka arapsko izraelskog rata Izrael je na kraju dobio 78 % teritorija britanskog mandata Palestine (20.770 km2), što je oko 40 % više od prvotnog plana UN-a. Linija razgraničenja sa susjednim arapskim državama je postala tzv. „Zelena linija“. Gaza i Zapadna obala su pripojene od Egipta i Jordana. Izrael je tada brojao oko 806.000 stanovnika od kojih su Židovi činili 80 %, a Arapi 20 %, dok su u Zapadnoj obali i Gazi, područja koja su tada brojala oko 570.000 stanovnika, Arapi činili gotovo 100 % stanovništva. Izrael je u ratu izgubio oko 1 % stanovništva: 6.373 ljudi, od kojih je bilo 4.000 vojnika. Pretpostavlja se da je broj žrtava sa arapske strane negdje između 5.000 i 15.000. Ovo je stanje nekad, a danas ta situacija izgleda još gore. Nekadašnji vlasnici Palestinske zemlje su svedeni na rezervate i danas čine svega 5% stanovništva Palestine. U nedavnim sukobima je poginulo 1500 stanovnika od kojih je 30% žena i djece dok je na Židovskoj strani poginulo samo (kako kažu) 13 osoba. Materijalna šteta je ogromna, ali ono što najviše boli kada govorimo o Palestini jeste slaba pomoć i podrška muslimanskih lidera koji skoro ništa nisu učinili da pomognu Palestincima i zaustave njihovo ubijanje kao i skrnavljenje treće po važnosti svetinje u islamskom svijetu. U nastavku hutbe govorićemo o sadašnjosti kao i o budućim događajima koji se vežu za blagoslovljenu zemlju, zvanu Šam. Molim Allaha da osnaži islam i muslimane a da oslabi naše dušmane. Molim Allaha da pomogne našoj braći i sestrama svugdje i u svakom vremenu, a posebno u Palestini, Iraku i Afganistanu. Amin. Palestina, prošlost, sadašnjost i budućnost 2 dio Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je učinio svojim robovima, koji nam je ukazao na pravi put i koji nas izvodi iz tame na svjetlo. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika na najboljeg Allahova roba, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, na ashabe i na sve one koji ga slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braćo i imanu i islamu, cijenjene sestre muslimanke, na prethodnoj hutbi smo govorili o jednom dijelu zemlje koja je ima veoma burnu prošlost, krvavu i gorku sadašnjost i dramatičnu budućnost. Danas nastavljam dalje govoriti o Šamu području koje je bilo domovina mnogih poslanika, području kojeg je i sam Poslanik Muhammed a.s., blagoslovio i za koji je vezao mnoge dramatične događaje u budućnosti. Prije nego započnemo govoriti o budućim događajima osvrnućemo se na trenutno stanje u zemljama Šama. Na prošloj hutbi sam govorio o Palestini i njenoj prošlosti koja je bila ispunjena stalnim previranjima i ratovima, ali ipak možemo reći da su muslimani sa prestankom krstaških ratova uživali duge godine mira sve dok se useljavanjem židova i formiranjem cionističke države Izrael nije otvorila rak rana islamskog ummeta koja od 1948 i dan danas krvari. Na području Sirije i Jordana vlada mir mada su režimi u tim zemljama izuzetno strogi i u tim zemljama vlada siromaštvo. Jedan orijentalist je rekao svojim istomišljenicima recept po kojem će držati muslimanske zemlje u pokornosti te im kaže: “Ako želite da vladate muslimanskim zemljama onda zemlje zaliva zabavite bogatstvom i dunjalučkim ukrasima, zemlje sjeverne Afrike stavite pod čeličnu diktaturu,a zemlje Šama zabavite siromaštvom”. I doista kada pogledamo taj plan se dosljedno sprovodi. Već smo spomenuli da će se na ovom području odigrati mnogi sudbonosni događaji a jedan od njih je svakako i pojava i silazak Isa (a.s.) koji će se spustiti sa neba u Damasku nošen melekima. Isa (a.s.) će slomiti krst i ubiti svinju, tj. dokinut će dogmu o njegovoj smrti i uskrsnuću gdje će svima dati do znanja da je on samo Allahov rob kojem je Allah dao poslanstvo. Spominje se u hadisima (Buharija i Muslim) da će se u to doba pojaviti Mehdi čovjek koji će povesti islamski ummet u borbu protiv Dedžala i židova koji ga budu slijedili. Isa a.s., će se ponuditi da klanja kao imam ali će on to odbiti govoreći kako prenosi Imam Muslim: “Ne, Allah dž.š., je počastio ovaj ummet tako da vi možete jedni druge predvoditi.” On neće doći u funkciji novog poslanika nego kao jedan od pripadnika Muhammeda s.a.v.s., koji će voditi muslimane po Knjizi našeg Gospodara tj. Kuranu i sunneta našeg Poslanika a.s. Od velikih predznaka Sudnjeg dana koji će se odigrati na području Šama jeste i pojava Dedžala čovjeka koji će nastojati svim mogućim metodama i obmanama da zavede one koji vjeruju u Allaha. Interesantno je da se u hadisima navodi da će Dedžala slijediti 70000 židova iz Isfahana. Uslijediće velika bitka između muslimana (uključujući Jevreje i Kršćane koji će ispravno povjerovati u Isa a.s. nakon njegovog povratka) i Jevreja i ostalih nemuslimana koje će predvoditi Dedžal. U toj bici kako navode hadisi muslimani i njihovi saveznici će pobijediti i neće ostati ni drvo ni kamen a da taj dan neće progovoriti i upućivati muslimane na položaj njihovih neprijatelja. Poslušajmo kako ove događaje prenosi imam Muslim: Nevva ibn Seman, r.a., veli: “Jedno jutro Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio je o Dedžalu. Spuštao je i dizao svoj glas o njemu, (pridajući tome važnost) tako da smo zamišljali da je Dedžal u palmoviku nedaleko od Medine. Pošto smo kasnije otišli kod njega, on primijeti na nama to, pa reče: “Šta je vama?” Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, ti si govorio o Dedžalu jutros, pa si dizao i spuštao glas, tako da smo mi mislili da je on negdje nedaleko od Medine.’ Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Od drugog se ja bojim za vas. Ako on izađe, a ja budem među vama, je ću vas od njega zaštititi, a ako mene ne bude među vama, onda je svaki čovjek sam sebi branitelj, a Allah je zastupnik moj i svakog muslimana. Dedžal je mladić kudrave kose, njegovo oko je prazno i mrtvo (slijep je u jedno oko). Kao da ga je uporedujem s Abdul-Uzzom, sinom Katanovim (Uzza je bio kurejški idol, ženski idol). Ko ga od vas dočeka, neka prouči početne ajete sure “Kehfa.” On će izaći na put između Šama i Iraka, pa će odvraćati desno i lijevo (od Pravog puta). O Allahovi robovi, budite čvrsti!’ Mi tada rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, a koliko će on boraviti na Zemlji?’ Poslanik reče: ‘Četrdeset dana! Jedan dan će biti kao godina, jedan kao mjesec, jedan kao sedmica, a ostali dani će biti obični vaši dani.’ Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, taj dan koji će biti kao godina, hoće li nam biti dovoljan u njemu namaz jednog običnog dana?’ Poslanik reče: ‘Ne, nego mu odredite vrijeme.’ Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, a kako će se brzo kretati po zemlji?’ Poslanik reče: ‘Kao kiša koju vjetar tjera. On će doći jednoj grupi ljudi, pa će ih pozvati, pa će mu oni vjerovati i odazvati mu se. On će narediti zemlji pa će kišu liti, a zemlja će plodove davati. Stada će se više napasati i ugojiti i davat će više mlijeka. A zatim će doći narodu, pa će ih zvati, a oni će ga odbiti. Neće prihvatiti njegove riječi, pa će se on vratiti od njih. Oni će osvanuti ogoljeni, a u njihovim rukama neće biti ništa od njihove imovine. Onda će naići period ruševina, pa će im reći: ‘Izbacujte svoja blaga.’ Pa će za njima ići i pratiti ga blago razvalina (starih gradova), kao što pčele prate maticu. A zatim će pozvati jednog čovjeka, mladića, pa će ga udariti svojom sabljom i rastavit ce ga na dva dijela, kao što čine strijelci (dok udaraju svezanog), a onda će ga pozvati, pa će se odazvati, a njegovo lice će sjati od smijeha. Dok on bude tako radio. Allah će poslati Mesiha, sina Merjemina, a.s., pa će sići na bijelu Munaru, u istočnoj strani Damaska, između dvije žuto-bijele munare, a ruke će držati na krilima dva meleka. Kada pogne svoju glavu, kapi vode će mu kapati, a kad digne, onda će mu teći kao zrna bisera. Koji god kafir osjeti njegov dah, neće ostati živ. Njegov će dah dosezati dokle doseže njegov pogled. Pa će tražiti Dedžala dok ga ne nađe na vratima Ludda, gdje će ga ubiti. (Ludd je mjesto aerodroma i baza glavne Izraelske vojske) Poslije toga doći će Isa, a.s., ljudima koje je Allah sačuvao od Dedžala, pa će im potriti njihova lica i saopćit će im njihove deredže u Džennetu. Dok bude tako činio, Allah će objaviti Isau, a.s.: ’Izveo sam Ja robove Moje, protiv kojih se niko neće moći boriti, pa skloni ti robove Moje na Tur.’ A onda će Allah izvesti Jedžudž i Medžudž, koji će navaliti sa svih strana. Iza svake humke pješčane će se spuštati do jezera Taberija. Prvi od njih će mu svu vodu popiti, a kad dođu zadnji, reći će: ‘Ovdje je nekad bila voda.’
Ovdje sam draga braćo i sestre spomenuo ovih nekoliko događaja ne da bih nam ulio lažnu nadu kako će Allah svojom moći sve urediti bez našeg angažmana nego prije svega da shvatimo da promjena našeg stanja neće doći bez naše promjene i bez našeg rada i zalaganja. Isto tako moramo znati da Allah ima svoje dugoročne planove, da je ovom ummetu i ovoj zemlji odredio početak i kraj kao i da Allah motri i dobro zna šta rade zulumćari i da njihov zulum neće ostati nekažnjen. Molim Allaha da pomogne našoj braći i sestrama u Palestini, Iraku, Afganistanu, da osnaži imanom sve pripadnike ummeta Muhammeda a.s., da naše danas bude bolje nego juče i da nam pri svakom našem postupku podari milost i razboritost. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
