Hutbe u I.K.C. Ulm-Imam Bilal ef. Hodzic

Promijenimo svoje stanje

Home

O nama

Historijat

Aktivnosti

Fotogalerija

Lokacija

Kontakt

Islam

Hutbe

Predavanja

Vjeronauka

Mudrosti

Kaligrafija

Interesantno

Kviskoteka

Razonoda

Korisno

Sufara online

Vaktija

Vasi tekstovi

Islam

Poezija

Price

Zelite li da svake sedmice primate hutbu iz I.K.C. Ulm?  
Posaljite mi e-mail sa sljedecim tekstom:Zelio bih da ubuduce primam hutbe putem e-maila.
Kliknite na ovaj link

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illellah, huvallahu ekber, Allahu ekber ve lillahil-hamd. Allah je najveći, Allah je najveći, nema drugog boga osim Allaha, Allah je najveći i njemu pripada svaka zahvala. Neka je hvala Allahu, Stvoritelju svjetova, na milosti i nimetima kojima nas daruje. Donosimo salavat i selam na posljednjeg Allahova poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, na njegove ashabe i na sve one koji su živjeli i umrli sa istinom u srcu i u djelu.

Braćo draga u ovom mubarek danu čitava planeta Zemlja donosi tekbir i veliča Allaha Stvoritelja svih svjetova. Iz miliona grla danas se čuju tekbiri i nema ni jedne sekunde u današnjem danu a da je bez tekbira. Jesmo li svjesni Allahove veličine, jesmo li svjesni šta znači ovaj tekbir? Osjećamo li da je Allah iznad svega, da je o Allahu sve ovisno i da bez Allaha ne bi bilo ni nas

Ovaj današnji dan je dan radosti za sve pripadnike najčasnijeg i najboljeg ummeta, ummeta Muhammeda s.a.v.s., Radosni su oni koji se danas nalaze na vrelu islama, koji se napajaju Zemzem vodom, i koji svoju dušu gale gledajući u Bejtullah.

Radosni smo i mi koji smo ovdje, jer ovo je Bajram, jedan od dva islamska praznika, dan kada se dijele hedije, pokloni, kada se posjećuje rodbina i prijatelji, kada se posjećuju umrli, dan kada se darivaju naša djeca, dan kada smo svi raspoloženi i nasmijani.

Zamislite braćo moja draga šta bi bilo kada bi nam bajram svaki dan bio??? Kada bi bili ovakvi kao što smo danas, kada bi se ovako odazivali pozivu na namaz kao što se odazivamo bajram namazu, kakvi bi mi onda bili???

Kada bi srca muslimana izgovrali tekbire na dan Bajrama kao šti ih izgovaraju njihovi jezici, u jednom trenu bi promijenili tokove povijesti. Da se muslimani uvijek okupljaju onako kako se okupljaju za bajram-namaz, bez poteškoće bi porazili sve neprijateljske vojske. Da se muslimanske duše grle i pozdravljaju onako kako se pozdravljaju njihove ruke na dan Bajrama, nestalo bi podjela i sektaštva među njima. Da su muslimanske duše vesele i nasmijane kao što su im nasmijane usne i lica na dan Bajarama, meleki bi se družili sa njima. Kada bi muslimani žrvovali svoj egoizam kao što žrtvuju životinje za Kurban-bajram, svaki dan bi im bio Bajram. Kada bi se zaodjenuli lijepim ahlakom i moralom, kao što se za Bajram gizdaju u najljepša odijela, ne bi bilo ljepšeg ni ponosnijeg naroda na Zemlji od muslimana.

Nažalost bajram nam dolazi samo dva puta u godini, mada ima i onih kojima je bajram svaki dan. Prva skupina su oni koji ne griješe, jer kako kaže hazreti Alija r.a., :“Svaki dan koji provedem bez grijeha mi je bajram.“ A druga skupina su oni koji griješe i koji ne razmišljaju da će za svoje grijehe odgovarati, oni se ponašaju tako lagodno i opušteno kao da im je svaki dan bajram.

Osjećamo li da je došlo vrijeme za promjene? Jesmo li zadovoljni svojim životom? Imamo li ikakav viši cilj ili se naš život odvija čisto nagonski bez ikakva cilja i svrhe? Želimo li više napretka, želimo li više uspjeha, više nafake, sreće i berićeta? Želimo li hairli, pametnu i poslušnu djecu? Želimo li harmoničan bračni život? Želimo li da imamo prijatelje koji će nas voljeti bez ikakva interesa i koji će nas savjetovati samo dobru??

Odgovor na sva ova pitanja je zasigurno potvrdan i nema ni jednog čovjeka koji ne želi ove nabrojane blagodati.

Pitamo se šta moramo učiniti, kako i na koji način to postići?

Odgovor na ovo pitanje je veoma jednostavan, sve što mora da učinimo jeste da promijenimo same sebe, jer Allah nam obećava da će promijeniti naše stanje tek onda kada se mi promijenimo, tj. kada promijenimo svoj odnos prema Allahu.

Žališ se da te djeca ne slušaju a nisi im pružio islamski odgoj, nisi ih dovodio u džamiju da uče o svojoj vjeri. Žališ se da nemaš berićeta u onome što zaradiš, da iako primaš platu od nekoliko hiljada eura mučiš se da sastaviš kraj sa krajem. Žališ se da nemaš, a ne daješ ni sadake, ne plaćaš na svoj imetak zekjat i dokle god budeš tako radio nećeš ni imati. Tražiš nafaku, (posao) ali kucaš na sva vrata i ljudi te odbijaju, zaboravljaš da pokucaš na Allahova vrata, zaboravljaš Allahu na sedždu da padneš, zaboravljaš da mu se dovom obratiš…

            Zar nije došlo vrijeme da se promijenimo???

Nemojmo čekati da nam se desi nešto kobno u životu pa da se onda mijenjamo, nemojmo odgađati za neka „bolja vremena“, jer tvoje dijete te treba da ga odgajaš u islamu od prve godine njegovog života, tvoja supruga te treba da s tobom porazgovara, i da se dogovara. Tvoj džemat te treba da popuniš prazninu u džamijskom saffu, da se osloni na tebe, zato ne odgađaj da što prije promijeniš svoj odnos prema Allahu.

Kakav je naš trenutni odnos prema Allahu? Da li se sjećamo Allaha svaki dan? Da li ga redovno spominjemo? Odnosimo li se spram Allaha kao prema vazduhu bez kojeg ne možemo živjeti ili kao prema neuzubillahi konobaru kojeg zovemo samo kad nam zatreba?

Koliko puta na dan padamo Allahu na sedždu? Jednom ili dva puta u godini. Sedmično, mjesečno ili svaki dan???

Vallahi braćo draga bez Allaha i Njegove milosti mi nismo u stanju ni jedan zalogaj hrane niti da pribavimo niti do usta da prinesemo. Želimo da nam Allah dobro čini, da nas obasipa nimetima, nafakom, da nam podari sreću, zdravlje, berićet a tako se nemarno odnosimo spram Njega. Tako malo činimo za Allaha, tako malo mu se klanjamo.

Doista vrijeme je za promjenu da promijenimo svoju nutrinu. Ne znam šta nas spriječava? Zar svako od nas ne traži sreću? Traži svakako. A ako nam ova vjera garantira sreću na ovom i na budućem svijetu, šta onda čekaš? Tako mi Allaha, čujem kako srca uzbuđeno hlupaju i žele napraviti promjenu, ali im je potrebna podrška. .. Potreban im je neko ko će ih izvesti na pravi put. Dođite, pomoći ćemo jedni drugima ne bi li ostvarili taj zadatak. Allah nam je svjedok da oni koji su željeli promjene oni su se i promijenili.

Svako od nas može doprinijeti u svojoj struci da ummet krene naprijed. Moraš se uživjeti u ulogu muslimana koji voli svoj islam i braću i sestre muslimane. Ovaj ummet nosi lijek u samom sebi… Kako? Tako što će srca pohrliti islamu i prema njemu se upravljati u svom životu…

Braćo drago čime smo ispunili naša srca? Naš narod kaže iz svake posude curi ono što je u njoj. Zar nismo kadri da ih ispunimo ljubavlju i samilošću? Zar se ne možemo voljeti kao prava braća? Ashabi r.a., ponekad se nisu slagali, ali su se voljeli, voljeli u ime Allaha. Isto tako i mi možemo se ne slagati, ali se ne smijemo zamrziti. Spomenuću vam slučaj vezan za dva ashaba Ebu Zerra El-Gifarija i Bilala r.a. Dok su se prepirali Ebu Zerr ga je nazvao sinom crnkinje. Bilal je otišao Poslaniku i požalio se na te riječi koje su ga pogodile. Allahov Poslanik je pozvao Ebu Zerra i rekao mu:Ti u sebi imaš džahilijeta (paganstva). A zašto, zato što takvo ponašanje nema veze sa islamom. Uprkos tome, čujemo mladiće kako na fudbalskim utakmicama izgovaraju riječi koje se ne smiju izgovoriti. Jedni drugima upućuju riječi koje nemaju veze sa islamom. Ebu Zerr je shvati svoju grešku. Nije problem pogriješiti, to je ljudska slabost, ali kada pogriješimo dužni smo što prije grešku ispraviti. Ebu Zerr je otišao Bilalu r.a.,, spustio lice na zemlju i rekao:”Zaklinjem te da đonom pritisneš moje lice, kako bi očistio moje srce!” Hajdemo braćo draga učimo od njih. Budimo ovako hitri, oprostimo drugima, ali zatražimo da nam i drugi oproste i halale, jer je ispravljanje grešaka prvi korak ka promjeni nas i našeg stanja.

Molimo te Allahu dž.š. da mubarek dani, sa svojim ibadetima očiste naše duše, oplemene naša srca, da nam poklone sreću i suživot i podare mir na zemlji.

Molimo Allaha dž. š. da nas ujedini i zbije naše redove jednih prema drugima. Izlaskom iz džamija podijelimo bajramsku radost međusobno s našim porodicama, komšijama, prijateljima, sjetimo se naših umrlih, a posebno šehida.

Milostivi Allahu,  učvrsti nas u našoj vjeri, činjenju dobrih djela, a sačuvaj loših, uputi našu djecu i omladinu da budu i islamu. Allahu milostivi podari bolesnim zdravlje,siromašnim opskrbu, prognanim  njihov povratak, pordicama šehida sabur i lijep život,našoj domovini mir i napredak,obogati naše prvake mudrošću i hrabrošću, našu ulemu čvrstom vjerom i znanjem.

Allahu dž.š.očisti ljudima srca od mržnje i zla, napuni ih tvojom milošću i svjetlom,uputi nas na pravi put tokom milosti u ovom danu.

U svoje lično ime kao i u ime islamskog kulturnog centra vam želim lijepe i ugodne bajramske dane moleći Allaha dž.š. da vam podari svako dobro na oba svijeta i da nam primi naše ibadete, kurbane naše kao i dove  koje mu upućujemo. Amin.

 

Posjetite stranicu za

Download

Dosadasnje hutbe koje su odrzane u I.K.C. Ulm-Word format


Najnovije slike sa hadza naci cete u nasoj Fotogaleriji 2


Ko ce biti milioner

 

 
poznati TV kviz  sa pitanjima iz Islama

Pismo Kur'ani Kerima


Knjiga gostiju

Ono sto se pamti nestaje, ono sto se zapise ostaje.

Bujrum, upisite se.


 

 
 

(c)  2004 I.K.C. Ulm 

Impressum

09.12.2008