Stanke

Zelite li da svake sedmice primate hutbu iz I.K.C. Ulm?
Posaljite mi e-mail sa sljedecim tekstom:Zelio bih da ubuduce primam hutbe putem e-maila.
Kliknite na ovaj link

“I doista je ovo pravi put moj, pa se njega drzite i druge puteve ne slijedite pa da vas odvoje od puta Njegova, eto to vam On naredjuje, da biste se grijeha klonili.(El-E’anam, 153)

Neka je Allahov salavat i selam na najboljeg i najcisceg Vjerovjesnika koji je rekao: ”Uistinu su sva srca ljudi izmedju dva prsta, od prsta Milostivog, kao jedno srce, pa ih On okrece kako hoce.” Zatim je rekao: “Gospodaru moj koji okreces srca, okreni nasa srca ka pokornosti Tebi.”

Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.,:”Darivajte se medjusobno pa cete se zavoljeti”.

Uistinu je najbolji poklon koji brat moze pokloniti svome bratu ili sestri po vjeri, savjet ili uputa kako bi im bili putna opskrba na dunjaluku i zaliha na ahiretu. Prenosi se od Muaz bin Dzebela da ga je jednom Allahov Poslanik uzeo za ruku i zatim mu rekao:”O Muaze, ja te tako mi Allaha, volim!”Pa mu je Muaz rekao:”O Allahov Poslanice, drazi si mi i od oca i od majke. I ja tebe tako mi Allaha volim.” Rece Allahov Poslanik s.a.v.s.,:”Oporucujem ti, o Muaze, ne propusti da poslije svakog namaza kazes: Allahumme einni ala zikrike ve sukrike ve husni ibadetike-Gospodaru moj, pomozi mi da Te se sjecam, da Ti zahvaljujem i da Ti ispravno robujem!”

Pogledajmo braco draga i sestre kako Poslanik s.a.v.s., savjetuje Muaza, daje mu poklon, hediju. Taj poklon nista ne kosta. Veoma je jeftin za onoga ko ga daje, ali je skup u za onoga ko ga prihvata. Ne moras svom bratu ili sestri kupovati keksove ili bombonjere, satove ili nalivpera, tvoja hedija moze biti i obican savjet kojeg ces im saopstiti. Zato bih zelio ovdje sa ovog mjesta da vam uputim nekoliko poklona, savjeta i oporuka koje ce vam ako ih prihvatite uz Allahovu pomoc najvise koristiti i na ovom i na buducem svijetu.

Zelio bih draga braco i sestre da zajednicki razmisljamo o onome sto cemo cuti, da napregnemo svoje znanje, svoj sluh, da o njima razmisljamo svojim razumom svjesni rijeci Allaha Uzvisenog:”I sluh, i vid, i razum, za sve to ce se, zaista odgovoarati. (El-Isra’,36)

Brate moj i sestro moja, jesi li ikada citao Allahovu jasnu Knjigu?! Da li si citao tu Knjigu koje se nasa srca, ukoliko se ociste, nikada nece zasititi?! To je Knjiga koja ce na Sudnjem danu biti zagovornik onima koji su je citali. To je Knjiga u kojoj je lijek i milost za vjernike. To je Knjiga od koje se cijepalo srce Allahovog Poslanika s.a.v.s., srca njegovih ashaba i onih koji se Allaha boje.

Da li si ikada citao ovu Knjigu ne samo svojim ocima i jezikom, nego svojim srcem?! Da li si razmisljao o njenim ajetima?! Da li si uzivao u njenom govoru?! Da li su tvoje srce uznemirile njene nesrece?!

Svi smo mi ja vjerujem citali Kur’an ili makar jedan njegov dio, oni koji to nisu pitam se sta onda oni citaju, ako Kur’an ne citaju. Covjek kada cita moze da to bude citanje bez razmisljanja kao sto je slucaj sa onima koji uce Kur’an, ali ne znaju njegovo znacenje. Ima i onih koji citaju njegov prijevod, ali ne razmisljaju o znacenju tih ajeta. Kur’an je poslat da se cita, slovo po slovo, harf po harf, ajet po ajet i da se o njemu razmislja. Ako tako budemo iscitavali Kur’an on ce doista biti uputa za nas.

Ovdje cemo napraviti nekoliko stanki sa Casnim Kur’anom. Uzecemo samo nekoliko ajeta da o njima razmislimo i da pouku uzmemo.

Receno je Hasan el-Basriju:”Ebu Seide, sta da radimo? Druzimo se sa ljudima koji nas plase sve dok nasa srca ne obuzme strah.” Pa rece Hasan el-Basri.”Tako mi Allaha, bolje ti je da budes sa ljudima koji te plase sve dok ti ne nestane pouzdanje, nego da se druzis sa ljudima koji ce ti ulivati pouzdanje sve dok ti ne iscezne strah!”

Ova nasa prva stanka je sa casnim ajetom koji unosi strah u srce onoga koji ga procita. Onaj ko bude spreman za njega spasio se Allahovom dozvolom. Ajet koji da je objavljen brdu raspalo bi se… Ajet kojeg je toliko usiju culo pa zasutjelo…Ajet kojeg je toliko ociju procitalo pa zaplakalo, i koliko ga je srca shvatilo pa postalo skruseno. Ajet kojeg je toliko nemarni pazljivo promatrao pa se pokajao. Ajet govori o odlasku. O jednom neminovnom odlasku. Ajet govori o putovanju, putovanju sa kojeg nema povratka. Putovanje o kojem Allah govori jesu rijeci:

“Svako zivo bice ce smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit cete u potpunosti plate vase, i ko bude od vatre udaljen i u Dzennet uveden-taj je postigao sto je zelio; a zivot na ovom svijetu je samo varljivo nasladjivanje. (Ali-Imran, 185)

Allahov Poslanik s.a.v.s., o znacaju ovog odlaska kaze: “Kada biste znali ono sto ja znam, zasigurno biste se malo smijali a mnogo plakali.”

Tako mi Allaha, kada bi znali pravu stvarnost smrti i njenu teskocu, kabur i njegovu tamu, Sudnji dan i njegovu nevolju, sirat-cupriju i njenu kliskost, a zatim da razmisljamo o Dzennetu i njegovim ljepotama i blagodatima, o Dzehennemu i zestini njegove vatre, sigurno bi se promijenilo nase stanje.

I vallahi je to tako. Kome od nas je makar jednom u danu naumpala smrt? Ko se prisjetio smrti i kabura? Sudnjeg dana i dzehennemskog azaba?

Allahov Poslanik s.a.v.s., se znao i do sedamdeset puta sjetiti smrti u toku jednog dana. Mi za takve stvari nemamo vremena. Mi imamo termine na koje moramo stici, a neki cak ne kazu ni ono ako Bog da, jer je uvjeren da mu smrt jos nece doci prije nego li on obavi svoje termine.

Rekli su neki od selefa: “Upitan je jedan od nas: ‚Zelis li umrijeti’? Odgovorio je: ‘Ne’. Upitan je : ‘Zasto’? ’Ne, dok se ne pokajem i dok ne budem radio dobra djela’. Radi-receno mu je. ‘Radit cu’. Medjutim stalno je odgadjao sve dok mu nije smrt dosla, a nije ni tevbu ucinio niti je radio dobra djela. ” Ko bi volio da njegov zavrsetak bude ovakav ? Niko ne bi volio da zavrsi ovako pa ni mi.

Stajao je Hasan el-Basri nad jednim kaburom i dugo gledao u njega, a zatim se okrenuo prema jednom covjeku i upitao ga: “Sta mislis sta bi on (mejjit) radio kada bi izasao iz svog kabura?” “Pokajao bi se i spominjao Allaha”-odgovori ovaj, pa mu Hasan rece: “Ako to on ne moze, pa mozes ti.”

Zato draga braco i sestre sto cesce se podsjecajmo smrti koja odnosi sve ovodunjalucke uzitke sa sobom i molimo Allaha za oprost prije nego nam smrt dodje. Amin.

Stanke za onog ko zeli spas II dio

Draga braco i cijenjene sestre, draga omladino. Hvala Allahu koji je svojim robovima oporucio bogobojaznost, obecao Dzennet onima koji ga se boje i koji mu se nadaju, koji je upozorio i zastrasio vatrom one koji cine grijehe i koji su mu nepokorni. Neka je Allahov salavat i selam na najboljeg i najcasnijeg Vjerovjesnika Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu, casne ashabe i sve one koji ga slijede u dobru do kijametskog dana.

Na prethodnoj hutbi smo govorili o jednom kur’anskom ajetu o kojem moramo priznati malo razmisljamo, a znamo da cemo svi mi biti iskusani sa tim ajetom. Ajet o kojem smo govorili jesu rijeci Allaha Uzvisenog:

Zelio bih da se malo zamislimo. Da sebi predocimo sliku svog umiranja. Zamislimo sebe kako lezimo na samrtnoj postelji. Porodica i rodbina se okupila oko nas. Melek smrti stoji pored nase glave. Prsa nam hropte. Dusa je dospjela do grla. Jezik otezao. Izgubila se snaga. Pogled se ukocio. Zatvorena su vrata teobe. Znoj ti izbija po celu. Mnogi oko tebe placu, a ti stenjes, jecis i u teskim si jadima. Jesmo li vec zamislili tu sliku, ili nas je vec sada poceo obuzimati strah.

Pripremio je Harun er-Resid jelo, ukrasio svoju dvoranu za sjedenje i pozvao Ebul-Atahije te mu rekao: “Opisi nam blagodati dunjaluka u kojima se nalazimo.” Ovaj mu odgovori u stihovima: “Zivi kako mislis da je dobro u hladu velelepnih dvoraca.”

Rece mu Harun er-Resid: “Odlicno, a zatim?”, pa mu ovaj rece:”Dolazit ce ti sve sto budes zelio i navecer i ujtro.”

Dobro, a zatim rece mu Harun er-Resid. Ebul-Atahije mu odgovori:“A kad dusa do grkljana dopre i prsa pocnu hroptati tada ces sigurno znati da nisi bio osim u zabludi.“

Zaplaka Er-Resid, a jedan od prisutnih rece Ebul-Atahiju: „Vladar pravovjernih je poslao po tebe da bi ga razveselio, a ti si ga rastuzio.“ Er-Resid rece:“Pusti ga. Zaista nas je vidio slijepe ( u neznanju), pa je mrzio da nam se to poveca zbog njega.”

Da li smo razmisljali o ovim trenucima? Da li cemo ostati prisebni? Da li cemo ostati ustrajni na onome na cemu smo sada? Da li znamo sta ce nas zadesiti prilikom smrti? Koje ce biti nase posljednje rijeci? Mnogi ce pomisliti da ce tada u tim smrtnim mukam reci :La ilahe illellah.

Onaj ko bude ustrajavo u svojoj propasti, nemaru i grijesenju, zasigurno da to nece biti u stanju da kaze. Zato se ne zavaravajmo i ne zanosimo se laznim nadama. Samo oni koji cvrsto u Allaha vjeruju, koji su mu pokorni, koji se grijeha klone, koji Allaha stalno spominju, njima ce Allah olaksati da izgovore sehadet prije svoje smrti.

Kada je u jednoj arapskoj zemlji nastradao jedan mladic policajac koji je naisao pozurio je da ga spasi. Nasao je mladica na samrti. Cuo je hroptanje i grkljanje koje mu je na to ukazivalo, pa mu je rekao : »Reci la ilahe illellah ! » Mladic je podigao kaziprst u vis i rekao : « La ilahe illellah », a zatim je umro. Nakon sto je mladic ogasuljen i nakon sto mu je klanjata dzenaza, otisao je ovaj policajac do kuce u kojoj je njihov sin izgovorio sehadet, da bi ih obavijestio da je njihov sin izgovorio sehadet prije nego je umro. Kada je dosao do njih, rekao im je : »Radujte se ! Vas sin je izgovorio sehadet prije nego je umro.“ Oni su mu tada rekli:“Mi tebi javljamo radosnu vijest da se on pokajao Allahu samo dvije sedmice prije ovog udesa.“ Allah Uzviseni kaze:

“Allah prima pokajanje samo od onih koji ucine kakvo hrdjavo djelo iz lahkomislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima ce Allah oprostiti. A Allah sve zna i mudar je. Uzaludno je pokajanje onih koji cine hrdjava djela, a koji, kada se nekome od njih smrt priblizi govore: Sad se zaista kajem.”(En-Nisa’, 17-18)

Zamislimo i zapitajmo se sta ce s nama biti kada nas budu ka mezarju nosili, a do juce smo mi isto ovako druge mejjite nosili. Zapitajmo se sta ce nasa dzenaza govoriti? Hoce li govoriti: Pozurite sa mnom!? Ili ce govoriti:Tesko meni, kamo me nosite, kuda idete sa mnom!?

Allahov Poslanik s.a.v.s., je rekao:”Kada se dzenaza postavi i ljudi je ponesu na svojim ramenima, ako je dobra kaze:’Pozurite’! Ako je losa ona veli svojoj obitelji:’Tesko meni, kuda idete sa mnom?’ Njen glas cuje sve osim covjeka, a da ga covjek cuje-onesvijestio bi se!”

Da braco moja draga i sestre, teski ce to biti momenti. Covjek ce osjetiti ogroman strah kao nikad do tada, jer ce tada da vidi i cuje ono sto nikada prije nije ni vidio ni cuo.

Nekima ce mozda zvucati cudno, ali i smrt i umiranje ima ogromnu mudrost i pouku za sve nas. Ima ljudi koji se ljute kada im smrt dodje. Ima ih koji protestuju i proklinju sudbinu, koji psuju Boga, koji ne shvataju da i u smrti ima dobra. Ovdje cu spomenuti nekoliko mudrosti koje se kriju u samoj smrti.

1.Allah je dao smrt kako bi nas u prvom redu iskusao, jer smo mi ovdje na ovom dunjaluku na ispitu. Pocetak naseg ispita je rodjenje, a njegov kraj je smrt, a ocjena za nas trud i rad dolazi nakon prozivljenja. Ovu mudrost ko ne shvati, zasigurno ce propasti i nastradati. Svjesni smo smrti, ali vallahi ponasamo se tako kao da nam smrt nikada nece doci.

2.Zamislimo kada ljudi ne bi nikako umirali. Kada bi svi ljudi od Adema a.s., do sada bili zivi, nasa planeta Zemlja bi bila suvise mala za zivot.

3.Smrt kod nas muslimana se ne shvata tako strasnom pojavom, jer mi znamo da poslije ovodunjaluckog zivota postoji buduci svijet, gdje cemo vjecno da zivimo. Zato mi smrt nazivamo preseljenjem, i zato kazemo za nekoga ko je umro da je se preselio na onaj svijet. Onaj ko se seli negdje znaci da to cini kako bi na drugom mjestu nastavio da zivi.

4.Smrt moze biti i rahatom, olaksanjem za mnoge. Zamislimo bolesnika koji lezi nepokretan na postelji od kojeg meso otpada, crvi ga izgrizaju, iz rana mu krv tece, od njega se siri ruzan zadah, ali mu nema smrti. Zamislimo kako li je njemu kada padne na postelju samo par godina, a kako li bi tek bilo kada bi morao tako vjecno da zivi.

5.Putem smrti i zivota Allah mijenja stanja ljudi. Smrt jednog tiranina oznacava bolji zivot za one koji su bili potlaceni. Zamislimo sta bi bilo kada tirani ne bi umirali. I dan danas bi faron bio ziv. Musaov narod ne bi nikada izasao iz ropstva, itd.

6.Da nije smrti, ne bi smo znali da cijenimo zivot. Ne bi shvatili kolika je njegova vrijednost, jer covjek ono sto ne moze da izgubi to ne cijeni. Da nije smrti ljudi bi se osilili. Smatrali bi sebe neuzubillahi bogovima. Putem smrti covjek spoznaje svoje slabosti. Spoznaje da je prolazan. Da neko drugi posjeduje njegov zivot kojeg mu daje kada hoce, a oduzima kada hoce.

7.Smrt je Allahov zakon koji se odvija medju svim zivim stvorenjima. Smrt ce za vjernika biti rahatom od svega, a za nevjernika pocetak azaba i mucenja. Pored svega toga Poslanik s.a.v.s., je zabranjivao da neko prizeljkuje smrt, osim u slucaju da mu je smrt bolja od zivota.

Ja Rabb, u Tvoje ime zivimo i umiremo. Ja Rabb, ti nas usmrti kao muslimane, i ucini nasu smrt rahatom za nas, a i za druge koji ostaju poslije nas. Ja Rabb, Ti nam podari da i dalje zivimo ako je zivot za nas bolji, a podari nam smrt, ako nam je ona bolja od zivota. Amin.

Stanke za onoga ko zeli spas III dio

Draga moja braco i sestre, razmisljajmo o onome sto cujemo i sto vidimo, uzimajmo iz toga pouke i ibrete, jer ce nam to koristiti i na ovom i na onom svijetu.

Danas cemo ako Bog da zastati kod jos jednog kur’anskog ajeta, ajeta zbog kojeg je Iblis, kada ga je cuo zaplakao i rastuzio se. Govoricemo o ajetu koji mijenja grijesnike u pokajnike. To je poziv svim onima koji pretjeruju, onima koji zanemaruju svoje obaveze prema Allahu, koji grijese i koji cine harame. Poslusaj dragi brate i sestro ovaj kur’anski ajet i trazi sebe u njemu. Allah Uzviseni kaze:

“Iza one koji se kada grijeh pocine ili kada se prema sebi ogrijese, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole -a ko ce oprostiti grijehe ako ne Allah?- i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih ceka nagrada -oprost od Gospodara njihova i dzennetske basce kroz koje ce rijeke teci, u kojima ce vjecno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupali!” (Ali ‘Imran, 135-136)

Dragi brate i sestro! Ko od nas ne cini grijehe? Ko to od nas ne grijesi u pravu svoga Gospodara? Nemojmo misliti da su nase grjeske koje samo mi radimo i koje nije radio niko prije nas? Mi nismo meleki, mi smo samo ljudi koji su podlozni grjeskama. Svaki od nas ima pri sebi grijeha. Onaj ko smatra da je u potpunosti cist od grijeha zasigurno nije svjestan sta je grijeh. Ima ljudi koji govore kako nikoga ne vrijedjaju, ne kradu, ne lazu, ne piju itd., i time smatra da ne cini nikakve grijehe, ali brate moj gdje je namaz, klanjas li, postis li, cuvas li oci od harama, jesi li bas siguran da nemas pri sebi ni jednog grijeha. Ibn Mes’ud, ashab Allahova Poslanika s.a.v.s., je govorio svojim prijateljima:”Da vi znate moje grijehe, vi bi ste me kamenovali.” Sta je onda draga braco i sestre sa nama? Kakvih onda mi grijeha imamo???

Allah je znao da ce covjek da grijesi, jer ga je takvim stvorio. Allah vec ima one koji nikako ne grijese, to su cijenjeni i casni meleki, zato covjeka nije ucinio bezgrijesnim, naprotiv covjek ma koliko se trudio prije ili kasnije ucinice manji ili veci grijeh. Poslusajmo sta nam nas Pejgamber porucuje. Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.,:”Kad vi ne biste grijesili Allah bi vas uklonio i doveo drugi narod koji bi grijesio i zatim trazio oprosta, pa bi im Allah oprastao.”(Muslim)

Niko od nas ne moze reci da se grijeha sacuvao niti moze garantovati da ce se grijeha sacuvati.

Pitamo se zasto je Allah stvorio grijeh, zbog cega grijeh postoji?

Allah je stvorio grijeh kako bi nas iskusao, kako bi ispitao jacu naseg imana, kako bi razdvojio one koji grijese i neobaziruci se od onih koji kad pocine grijeh sjete se Allaha i zatraze oprosta jacajuci time svoju vezu i ljubav prema Allahu. Da nije grijeha ne bi se znalo ko je Allahu pokoran, a ko ne. Kako bi znali ko ce u Dzennet, a ko u Dzehennem? Da nije grijeha ne bi znali ko savladava prohtjeve svoje duse a ko im se odaje. Da nije grijeha ne bismo imali potrebe za istigfarom, za teobom, a sve to zajedno utice na obnavljanje imana u nasim srcima.

Shvatili smo da smo bica koja grijese, ali moramo shvatiti i da nas je Allah zaduzio da poslije ucinjena grijeha ucinimo teobu, pokajanje, jer je cinjenje taobe poslije ucinjena grijeha farz za onoga ko zeli da se spasi od Allahov srdzbe, prokletstva i dzehennemskog azaba. Zato braco draga i sestre, obnovimo pokajanje, neka to bude iskreno pokajanje iz srca, neka nam postane navika izgovaranje rijeci Onog koji iz nicega stvara:”Rabbena zalemna enfusena ve illem tagfir lena ve tarhamna le nekunenne minel hasirin.” (Nauciti napamet)

“Gospodaru nas, sami smo sebi nepravdu ucinili, i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujes nam se, sigurno cemo biti izgubljeni.” (El-E’araf, 23)

Od ibn Omera, Allah bio njime zadovoljan se prenosi da je rekao:”Izbrojeno je Allahovom Poslaniku s.a.v.s., da je u jednom sijelu rekao sto puta: “Gospodaru nas, sami smo sebi nepravdu ucinili, i ako nam Ti ne oprostis i ne smilujes nam se, sigurno cemo biti izgubljeni.”

Covjek nikada ne smije gubiti nadu u Allahovu milost, vrata teobe su za sve nas sirom otvorena, samo treba prema tim vratima pozuriti na njih pokucati i ona ce se za nas otvoriti. Poslusaj brate moj i sestro moja kako nas Allah poziva govoreci:

“Reci, o robovi moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce, sigurno, sve grijehe oprostiti.On doista mnogo prasta i On je Milostiv.”(Ez-Zummer, 53-54)

Znajmo braco draga i sestre da se Allah raduje nasoj teobi i nasem pokajanju i tu radost najbolje nam pojasnjava Allahov Miljenik Muhammed s.a.v.s., navodeci nam sljedeci primjer : »Allah se vise obraduje teobi Svoga roba, koji se pokaje, nego sto bi to ucinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i izgubio je, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo trazio i izgubivsi svaku nadu da ce je pronaci, legao u hlad jednog drveta da se odmori, i u takvom ocaju odjedanput, ugledao svoju devu u svojoj neposrednoj blizini kako mirno stoji, te odmah skocio i uhvatio je za povodac i od silne radosti, uzviknuo :’Allahu moj, Ti si moj rob, a ja sam tvoj gospodar !’ pogresno se izrazivsi od silne radosti.

Dosao je covjek Vjerovjesniku s.a.v.s., i upitao ga : »Sta mislis o onome koji radi svakakve grijehe ne ostavljajuci nijedan od njih, te bude tako radio ne ostavljajuci nijedne potrebe niti grijeha a da ga nije uradio ? Ima li teobe za takvoga ? Upitao ga je:’Jesi li primio Islam?’ Rece:’Da, svjedocim da nema drugog boga osim Allaha i da si ti Allahov Poslanik.’ Rece:’Radi dobra djela i ostavi losa pa ce ti Allah sve uciniti dobrim.’ Upita:’I moje prevare i razvrat?’ Rece:’Da.’ Rece:’Allahu ekber!’ I nije prestao donositi tekbire sve dok se nije izgubio iz vida!”

Konstatovali smo da je covjek bice koje je sklono grijesenju, kao sto smo konstatovali da poslije ucinjenog grijeha mora uslijediti iskrena teoba. Sta nama preostaje poslije ovih konstatacija? Nama preostaje nista drugo nego da se obratimo Allahu i da od Njega oprosta zatrazimo. Kada je nas Poslanik s.a.v.s., kojem su oprosteni svi grijesi mogao u toku samo jednog sijela stotinu puta da zatrazi oprosta sta je onda sa nama?

Onaj ko se kaje za svoje grijehe i koji trazi oprosta time stice na dunjaluku smirenost srca, sirinu u prsima i obilje opskrbe, nafake i Allahovog bericeta. Allah Uzviseni kaze:

“A onaj ko se Allaha boji, On ce mu iz svake situacije izlaz naci, i opskribit ce ga odakle se ni ne nada.” (Et-Talak, 2-3)

Onaj ko cini teobu Allah ce ga nagraditi i na ahiretu predivnim dzennetskim bascama kroz koje ce rijeke teci i u kojima ce vjecno i zauvijek ostati. Zato brate moj i sestro moja obracunajmo se sa samima sobom. Znajmo da cemo zaspati ali se jednog dana necemo probudit. Mozda cemo iz svoje kuce izaci, ali se necemo vratiti. Mozda cemo obuci svoju odjecu, ali je necemo mi skinuti nego ce to uciniti onaj ko te bude gasulio. Mozda ces uci u svoje auto, ali iz njega neces ziv izaci. Zapitaj se samo ovo:Bi li volio umrijeti cist od grijeha ili bi volio kao grijesnik koji se nije Allahu pokajao pred njim pojaviti?

O ti koji primas pokajanja, primi i nase pokajanje, oprosti nam nase grijehe, smiluj nam se, i obraduj nas predivnim Dzennetom i njegovim ljepotama. Amin.

Stanke za onoga ko zeli spas II dio,

Stanke za onoga ko zeli spas III dio