|
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je ucinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, casne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braco i sestre, draga djeco i omladino. U suri El-Bekare Uzviseni Allah je opisao vjernike sa nekoliko ajeta koji govore o njihovim osobinama pa je rekao da su vjernici: “Oni koji vjeruju u gajb, (nevidljivo), koji redovno namaz obavljaju i koji od onoga cime smo ih opskrbili drugima udjeljuju”. (El-Bekare, 3) Ovdje cu se zadrzati na trecem dijelu opisa koji opisuje vjernike da oni i drugima daju od onoga sto imaju. Danas cu govoriti o trosenju imetka na Allahovom putu. Onog momenta kada je Allah poslao Adema a.s. i hazreti Havu na zemlju poucio ih je kako ce da prezivljavaju na njoj. Poucio ih je kako ce da rade i da zaradjuju, kao sto ih je poucio da sve sto je na nebesima i Zemlji da to pripada Allahu Uzvisenom i da su oni samo trenutni vlasnici onoga sto im je Allah podario. Svaki musliman treba da radi i da time izdrzava sebe i svoju porodicu. Nije grijeh da robovi Milostivog posjeduju imetak. Imetak je po islamu blagodat za kojeg se treba Allahu biti zahvalan. To je emanet koji se treba paziti. Takodje, imetak je po islamu jedan od pet neophodnih komponenti koje sacinjavaju zivot. Musliman je u svom imetku zastupnik. Imetak je u stvari Allahov dar koji se mora cuvati. Covjek je namjesnik i opunomocenik od svog Gospodara u pravilnom zaradjivanju i potrosnji imetka. Zato Allah, dz.s., kaze: «Udjeljujte iz onoga sto vam On stavlja na raspolaganje ». (Al-Hadid:7) Kada je imetak Allahovo vlasnistvo, a covjek njegov opunomocenik (blagajnik), onda on mora postovati pravila i uputstva Vlasnika imetka.On treba znati sta Gazda od njega zeli? Cime ce biti zadovoljan, a cime nece? Sta mu naredjuje, a sta brani? Nije dozvoljeno sluzbeniku u nekom preduzecu ili organizaciji da se suprotstavlja naredbi direktora organizacije i da cini sta mu drago. Musliman je sluzbenik u Allahovom imetku. On je cuvar tog imetka. Allah, dz.s., nam daje uputstva za sticanje imetka. On se mora zaraditi na dozvoljen i propisan nacin. Uputstva su vezana za investicije i rast imetka, potrosnju, udjeljivanje i distribuciju. Imetak se zaradjuje na dozvoljen i propisan nacin, ali se desava da se nakon toga puno stedi i skrtari prilikom ulaganja na Allahovom putu. Ili se desava da se njime rasipa i razbacuje na sve strane.Ummet trpi posljedice zbog bogatstva iz dva razloga: zbog bogatasa skrtice koji nedaje pravo Allahu, niti ljudima, vec je za svakog skrt; i zbog bogatasa rasipnika koji ne zna gdje trosi imetak. Imetak rasipa na sve strane. Nedavno sam procitao da ce se u Ujednjenim Arapskim Emiratima graditi najskuplji hotel na svijetu, ne radi se o Burdzul Areb, hotelu sa sedam zvjezdica nego se radi o sasvim novom hotelu cija izgradnja ce kostati na milijarde dolara, a za te pare se moze kompletan Sudan da asfaltira, da se izgrade bolnice, skole i fabrike. Vallahi ce svako biti pitan u sta i kako je svoj imetak potrosio. Imetak se mora svjesno trositi bez sustezanja i rasipnistva, jer etika islama nalaze umjerenost i ekonomicnost. U Kur'anu se zato nalaze savjeti Allaha za robove: «Daj bliznjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj mnogo, jer su rasipnici braca sejtanova, a sejtan je Gospodaru svome nezahvalan. A ako moras od njih glavu okrenuti, jer i sam od Gospodara svoga milost trazis i njoj se nadas, onda im barem koju lijepu rijec reci. Ne drzi ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu - da ne bi prijekor zasluzio i bez icega ostao». (Al-Isra: 26-29). Ako budes rasipao, posustat ces, a ako skrtaris bit ces ukoren. U svakom slucaju ces malaksati ili prekoren biti, ako ne budes slijedio Allahove naredbe i zabrane. To je umjerenost i ekonomicnost. To je Allahov ustav i pravilo. Vjerovjesnik, a.s., bi molio Allaha, dz.s., ovim rijecima: «Moj Boze, molim Te da mi podaris strah od Tebe u tajnosti i javnosti, da mi podaris iskrenu rijec u srdzbi i zadovoljstvu. Molim Te da mi podaris umjerenost u siromastvu i bogatstvu». Prenosi Imam el Bezzar od Huzejfe, da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: «Lijepa li je umjerenost u bogatstvu, lijepa li je u siromastvu, a najljepsa je u ibadetu». Cak je i u ibadetu umjerenost potrebna! Prenosi Imam Ahmed od Ebu Derda'a da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: «U ostroumnost covjeka spada i umjerenost u nacinu zivota». To ukazuje da covjek treba biti umjeren, da ne smije rasipati i skrtariti, vec se mora drzati zlatne sredine. Onaj ko je umjeren i ekonomican ostavlja dio mladosti za starost, dio zdravlja za bolest, dio bogatstva za siromastvo, a onaj ko stedi za buducnost nece osiromasiti.Islam zahtijeva udjeljivanje. Svojstvo poboznih ljudi jeste da udjeljuju. Kada je Allah na pocetku sure El-Bekare opisao pobozne ljude, rekao je: «I dio onoga sto im dajemo udjeljuju». Dakle udjeljuju dio nafake, a ne sve cime ih je Allah opskrbio. Kada je Allah ucinio davanje zekata obaveznim, to je ucinio samo za odredjene vrste imetka. Negdje je propisano 2,5%, negdje 5%, negdje 10% a nije ucinio ljudima poteskoce u tome. To se naglasava u Kur'anu: «Ako bi ih od vas trazio i prema vama uporan bio, postali biste skrti i On bi ucinio vidljivim vase mrznje». (Muhammed: 37). Zato je od nas trazio visak da udjeljujemo: «I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: visak»! Dakle, ono sto vam premasuje potrebe. Zato se u hadisu veli: «Nema sadake, osim od dijela bogatstva ». Ne trazi se od tebe da udijelis sadaku od onoga sto ti je potrebno. Ko ipak tako postupi, to je znak lijepe odlike, a nije izvrsavanje farza. Takav covjek je slican onima koje je Allaha, dz.s., pohvalio u Svojoj Knjizi: «I hranu su davali – mada su je i sami zeljeli - siromahu i sirocetu i suznju». (Ad-Dehr: 8) Vole hranu i zele je, jer im je potrebna, ali ipak je radi Allaha udjeljuju. «Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne trazimo! Mi se Gospodara naseg bojimo, onog Dana kada ce lica smrknuta i namrgodjena biti."I njih ce Allah strahote toga Dana sacuvati i blazenstvo i radost im darovati». (Ad-Dehr:9-10). Musliman trosi imetak bez rasipanja i skrtarenja. On ne uskracuje sebi zadovoljstvo jer mu je to prioritet. Neki ljudi zale da potrose imetak za sebe i svoju porodicu. Imetak je kod njih ali su liseni njega. Za takve je receno: «Obraduj imetak skrtice nesrecom ili nasljednikom». Ili ce se desiti nesreca koja ce unistiti svaki dio, ili ce doci nasljednik koji ce u njemu uzivati. On ce biti kao lovacki pas koji drugom plijen grabi, a sam je gladan. Dosao jedan covjek kod Poslanika, a.s., pa se svojom nosnjom ne dopade Poslaniku,a.s. On ga upita: «Imas li imetka? Rece: Imam. Kakav imetak imas, upita ga ponovo? Sve sto mi je Allah podario od kamila, krava, brava, voca i povrca. Rece: «Allah doista voli da vidi tragove Svoje blagodati na tebi». Uzviseni kaze: «I o blagodati Gospodara svoga kazuj»! (Ad-Duha: 11). Ne misli se samo na govor jezikom vec i djelima. Nema potrebe da uskracujes sebi i porodici, a imetak ti je u rukama. Trosi umjereno na sebe i svoju porodicu. U hadisu se veli: «Najbolji dinar kojeg covjek utrosi je dinar koji se utrosi na djecu, opremanje konja na Bozjem putu i na druzenju na Bozjem putu». Poslanik, a.s., je Sa'du ibn Ebi Vekkasu rekao: «Ti neces doista utrositi nafaku zeleci time Allahovo zadovoljstvo, a da ne budes nagradjen za to. Cak i za zalogaj kojeg stavis u usta svoje zene». Trosenje imetka na sebe i svoje ukucane je prvo sto treba insan uciniti. Nakon toga on ga treba trositi na rodjake i komsije, jer i njima pripada pravo u tome. Poslanik, a.s., je rekao: «Nije povjerovao u mene potpuno onaj koji zanoci sit znajuci da mu je komsija gladan». Nije islam da jedes punog stomaka i da se smijes punih usta, a da tvoj komsija pati od gladi ne nalazeci nikoga ko ce mu prinijeti malo hrane i ugasiti zedj. To nije islamsko niti humano djelo i zbog toga se Poslanik, a.s., od takvog covjeka ogradio. Ako imas rodjaka trebas mu tvojim imetkom pomoci u teskoci i siromastvu. «Daj bliznjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku, ali ne rasipaj mnogo, jer su rasipnici braca sejtanova, a sejtan je Gospodaru svome nezahvalan». Trositi imetak u Allahu ugodne svrhe je ibadet i nacin da se dodje do Dzenneta, bilo da covjek trosi na sebe i svoju porodicu, bilo da pomaze komsije i rodbinu, bilo da gradi dzamije, puteve, hajr cesme i dr., zato draga braco i sestre gledajmo gdje trosimo svoj imetak i da li njime pribavljamo Allahovu milost i ljubav. Molim Allaha dz.s., da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u Svoj Dzennet. Amin. Trosenje imetka na Allahovom putu II dio Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu na nimetima kojima nas svakodnevno obasipa. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama, i koji nas je ucinio muslimanima. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s., na njegovu porodicu, casne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do kijametskog dana. Draga braco i sestre, draga djeco i omladino. Na prethodnoj hutbi smo govorili o trosenju imetka na Allahovom putu gdje smo vidjeli da je taj imetak kojeg mi posjedujemo Allahovo vlasnistvo i da smo odgovorni pred njim kako i u sta cemo taj Allahov imetak da potrosimo. Danas nastavljam govoriti na pomenutu temu kako bi jos bolje shvatili da putem imetka mozemo zaraditi dzennet. Allah Uzviseni na bezbroj mjesta u Kur’ani Kerimu podstice na davanje kako obavezno tako i dobrovoljno. Uzviseni Allah davanje na Allahovom putu poredi sa jednim zrnom iz kojeg nikne 7 klasova i na svakom tom klasu po stotinu zrna kao sto stoji u suri El-Bekare u 261 ajetu: “Primjer onih koji trose svoj imetak na Allahovom putu je kao primjer jednog zrna iz kojeg nikne sedam klasova a u svakom klasu ima stotinu zrna, Allah povecava kome hoce, Allah je neizmjerno dobar i zna sve”. Svaki onaj eura, svaka ona marka i franka koja se utrosi na Allahovom putu od nje covjek ima mnogostruke koristi. Uzmimo za primjer kada covjek pomaze da se izgradi dzamija, koliko li je samo hajra u tome. Kao prvo sagradice Allahovu kucu koja ce biti mjesto okupljanja vjernika koji ce tu dolaziti da velicaju Allaha, da ga slave i onako kako njemu dolikuje da ga obozavaju. Tu ce dolaziti djeca da uce o Islamu, da uce arapsko pismo da uce u Kur’ani Kerimu. Tu ce se vjernici okupljati i dogovarati. Tu ce se generacije i generacije odgajati na principima Islama. Ezani ce se uciti i time svjedociti da je Allah samo jedan, a da je Muhammed a.s., njegov rob i Poslanik. Sada nam je jasno zasto iz onog jednog zrna nice sedam klasova, a na svakom klasu po stotinu zrna. Allah ovaj ajet zavrsava rijecima: “Allah uvecava (imetak) onome kome on hoce”, kako bi mi shvatili da onaj koji daje, daje samo ono sto ionako pripada Allahu, i kako god mu je Allah dao te blagodati da ih isto tako moze i oduzeti. Poslanik s.a.v.s., je rekao: “Svakoga dana na Zemlju sidju dva meleka od kojih jedan moli Allaha; Boze moj povecaj onome ko daje, a drugi moli; Boze moj umanji onome ko ne daje”. Ovo je ujedno pojasnjenje navedenog ajeta. Allah dobro zna kakav je covjek po svojoj prirodi, zna da kada bi covjek imao jednu dolinu zlata da bi zazelio jos jednu, pa kada bi imao dvije doline zlata zazelio bi i trecu. Ili danas kazu kada jedan covjek pokrene biznis pa mu biznis krene i vec zaradi svoj prvi milion, znate li sta radi dalje? Gleda i razmislja kako da zaradi jos jedan milion i tako unedogled. Allah je znao da ce covjek zavoljeti dunjaluk i njegove ukrase iako je ovaj svijet samo jedan posto od dzennetskih uzivanja, ali je ipak usao u srca ljudi koji su zbog dunjaluka prodali ahiret. Znajuci sve ovo Uzviseni Allah zeli da pomogne covjeku, zeli da njegovo srce ne bude previse vezano za ovaj svijet i njegove ukrase, zeli da iz njegovoog srca odstrani pohlepu i skrtost, zato mu naredjuje da taj imetak dijeli i da drugima pomaze. Poslanik s.a.v.s., je rekao:”Najbolji su oni ljudi koji su najkorisniji drugim ljudima”. A nas narod bi na to rekao: Od onoga od koga ljudi nemaju koristi nema ni Bog. Prirodno je da covjek voli da zivi i da svoj zivot ucini ugodnim. Prirodno je da covjek voli imetak i da ga sakuplja, kao sto bi trebalo biti prirodno da taj imetak trosi na sebe i svoje potrebe. Neprirodno je da covjek imetak drzi samo za sebe, jer nase duznosti koje imamo nam nalazu da budemo dzometni i da dijelimo. Zalosno je vidjeti slucajeva gdje ima ljudi koji su toliko ogrezli u ljubavi prema materiji, toliko ih je sejtan isprepadao neimastinom da cak odbijaju i svoje roditelje, svog oca i majku da izdrzavaju, bojeci se da ce osiromasiti a vozaju najluksuznije mercedese, audije, i dzipove. Takvi neka dobro znaju da nece imati srece ni rahatluka ni na ovom ni na onom svijetu, jer teska je majcina suza, a pogotovo je teska babina muska suza koja nije tako cesta kao majcina. Covjek kada dijeli neka zna da ni tu ne moze i ne smije varati Allaha Uzvisenog, Allah je lijep i prima samo ono sto je lijepo. Ima ljudi koji misle da mogu bilo sta da udijele na Allahovom putu i smatraju da je svoju obavezu ucinio, a da li je to dosita tako. Uzviseni Allah nam kaze da nije. Poslusajmo kako u ovom ajetu Allah razotkriva prirodu covjeka te kaze: “O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje sticete i od onoga sto vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono sto ne vrijedi da biste to udijelili-kad ni vi sami to ne biste primili, osim zatvorenih ociju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan”. (El-Bekare, 267) Znaci draga braco i sestre kada hoces nesto da das nekome gledaj da to bude nesto sto je lijepo sto bi i ti sam uzeo i sto bi se i tebi samom svidjelo. Neces nekome dato svoj prljavi i rasklamani krevet od kojeg te ledja bole koji ni tebi nije dobar da bi se napravio dzometan. Odmah se zapitaj, bi li ja to uzeo da mi neko daje, ako ne bi, ne daji ni drugome. Kada dajes brate moj i sestro moja nemoj slucajno da prigovoris za ono sto si dao, Allah kaze: “One koji trose imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono sto potrose ne poprate prigovaranjem i uvredama, ceka nagrada u Gospodara njihova, -nicega se oni nece bojati i ni za cim oni nece tugovati”. (El-Bekare, 262) Poslusajmo nekoliko primjera nasih dobrih prethodnika kako su se oni odnosili prema imetku. Lejs ibn Said je bio jedan od muslimanskih bogatasa. Druzio se sa Enesom ibn Malikom. Kazu da je njegova ukupna zarada bila 80.000 dinara. Zekat nije tada bio obavezan za njega, jer nije cekao da se novac nagomila tako sto ga je dijelio. Znao je da je imetak od Allaha, za Njegove robove. Jedne prilike mu je dosla zena koja mu je trazila meda, te on naredi da joj se da mjesina meda. Neki su na to rekli: Ona mu trazi malo meda, a on joj dade punu mjesinu! Na to im odgovori: «Ona je trazila koliko joj je trebalo, a mi smo joj dali koliko nam je Allah blagodati dao». Također je Abdullah ibn Dzafer ibn Ebi Talib bio jedan od velikih bogatasa i dzometnih ljudi. Bio je poznat i po svojstvu da nije nikad vratio onog ko mu je zatrazio pomoć. Skrtice su ga zbog toga korile, a on im je odgovarao: «Allah me je doista navikao na jedan obicaj i ja sam navikao Njegove robove na jedan obicaj: navikao me je da mi daje i ja sam navikao Njegove robove da im dajem. Bojim se, ako prekinem moj obicaj da On ne prekine Svoj obicaj prema meni». Tako su ljudi trosili imetak a nisu skrtarili. Potrosnja u dobro nije rasipanje. Jedan covjek je dosao sa sveznjem srebra kojeg je htio udijeliti na Allahovom putu, pa mu bi receno: «O ti, nema dobra u rasipanju! A on rece: «Nije rasipanje kada se u dobro dijeli» Braco moja draga zasto vam sve ovo govorim??? Nas ceka ako Bog da izgradnja dzamije, do sada smo gradili dzamije po Bosni, Sandzaku, Kosovu, Makedoniji i ko zna gdje jos, doslo je vrijeme da krenemo sa izgradnjom svoje vlastite dzamije koja ce kako vanjskim tako i unutrasnjim izgledom imati oblik prave dzamije. Na skupstini koja ce se odrzati u nedjelju poslije podne namaza ce biti govora i o ovoj temi, ja sam ovim hutbama nastojao da vas afirmisem i motivisem kako bi se potrudili da ono sto je hajr uradimo i kako bi vise mislili da ugodimo Allahu i da zasluzimo njegovu ljubav i milost. Molim Allaha da nas ucvrsti na siratil-mustekimu, da nam pomogne pri svakom nasem hairli djelu i da nam podari razum i prisebnost. Amin.
|
|
|||||||||||||||||||||||||||
